Znamo što se u izbornoj noći događalo u HDZ-u. Frka. Što sada kada su došli do drugog kruga izbora? I za tu situaciju postoji par pravila i malo logike.
- Ne lupetati. Promisliti.
- Ne pljuvati dosadašnju strategiju, nikako.
- Ne obećavati novu strategiju jer to znači da je stara bila loša.
- Ne hvaliti dosadašnju kampanju i predlagati novu strategiju. Glupo je jer ako je potrebna nova strategija, onda je stara bila loša, a ne dobra.
- Kandidatkinja je zadnji dan kampanje rekla da je poginulima drago što su poginuli za Hrvatsku. Upozoriti je, za svaki slučaj i za drugi krug, da je to nepristojno i dosta rugalački prema obiteljima poginulih. Mogla je pitati tijekom svoje kampanje udovice i žene koje su ostale bez svojih mladića, žene koje su ih čekale i planirale život s njima kako se osjećaju. One bi joj jasno objasnile što znači život u tuzi, kada ti se umjesto osobe koju voliš vrati kovčeg s dijelovima tijela. Ili papir, potvrda da je poginuo.
Najbolje je pričati bez osvrtanja na prošlost. Rečenice kao “HDZ je utemeljen prije 30 godina kao sredstvo za stvaranje slobodne i neovisne Hrvatske, a danas mora biti sredstvo za stvaranje boljeg života u uređenoj Hrvatskoj, u kojoj se može živjeti kvalitetno i bez korupcije”, što je izgovorio Miro Kovač iz HDZ-a, govore prilično točno o tome kako je bilo živjeti pod HDZ-om koji je bio na vlasti većinu od tih 30 godina. HDZ je, čak, jedina stranka koja je dobila sudsku potvrdu, presudu da je ukrala, bavila se korupcijom. Najbolje šutjeti o korupciji ako se govori uime HDZ-a.
Birače treba motivirati bez šupljih prijetnji. Prijetnja sama po sebi nije dobra, a ako je šuplja, stvar zvuči bedasto. Na primjer: “U kampanji bi ih se trebalo pitati žele li da Milanović pobijedi ako ostanu doma”. Rečenicu je izgovorio Vladimir Šeks. On je rekao da je Plenković besprijekorno odradio sve političke korake za Kolindu Grabar-Kitarović. Njega često smatraju jednim od autora Ustava. Svaki put kada je došlo do neke frke s Ustavom, ispostavilo se da je taj propis gomila nejasnih i krivo prepisanih bedastoća.
Pitanje koje on predlaže sadrži ideju o ostanku doma. To svi hoćemo. S druge strane, ode li se na glasačko mjesto kako bi se izabralo predsjednicu koja upada u nogometne svlačionice, nosi kolače u zatvor, održava minutu šutnje za osuđene ratne zločince, govori biračima da se slobodno isele ako im se ne sviđa ovdje, opravdava nasilje prema imigrantima, a i naslikava se na ogradi Bijele kuće jer je nitko ne želi pozvati unutra, isto tako nije bogzna kako dobra odluka. Da bi čovjek to htio, mora ne samo ne voljeti Milanovića nego i ne voljeti sebe.
“Također, treba ih pitati žele li da komunisti dođu na vlast”, drugi je savjet Vladimira Šeksa, koji je svoj životni uspjeh stvorio na druženju s neupitnim komunistom i partizanom Titove vojske, Franjom Tuđmanom. Stvorio ga je u stranci koju su stvorili komunisti, njih je najviše bilo u članstvu HDZ-a na prvim izborima.
Dodatno, on je taj koji je izgovorio onu formulu: locirati, uhititi, transferirati. Kad je on bio državni odvjetnik, DORH se nije žalio na oslobađajuću presudu optuženima za ubojstvo obitelji Zec; drugom je zgodom 16 merčepovaca pušteno iz pritvora u koji su dovedeni zbog ubojstava u Pakračkoj Poljani, dakle, riječ je o nekome u čijim su rukama zakon i pravda sigurni. I da se vratimo na početak, HDZ-u stvarno treba pomoći. Jer, birači ipak nisu glupi. This must be the place, Talking Heads. Nema se tu više što reći. Osim, sretan Božić!