1968. - GODINA KOJA JE OBILJEŽILA STOLJEĆE Jedan sasvim osobni abecedarij najvažnijih događaja u pop kulturi od Applesa do Zap Comixa

A

kao Apple

Mnogo prije nego što je logotip ugrižene jabuke uveo svijet u eru kompjutora i gadgeta, “jabuku” iliti Apple u svijet popularne kulture posadili su Beatlesi. Na press konferenciji 14. svibnja John Lennon i Paul McCartney su svijetu predstavili svoj poslovno-umjetnički pothvat “Apple Corps, Ltd.” Istina, brzo je skončao kao potpuna katastrofa, no diskografska izdanja Beatlesa s logom zelene jabuke - uključujući i hit singl Mary Hopkins “Those Were The Days”, “Carolina On My Mind” Jamesa Taylora, singlove i albume Plastic Ono Banda, Georgea Harrisona, Johna Lennona, Paula McCartneyja i Wingsa... - do danas su ostala upisana u povijesti popularne glazbe.

kao atentati

U Memphisu je 4. travnja ubijen aktivist te karizmatični borac za građanska prava i dobitnik Nobelove nagrade za mir Martin Luther King, a 6. lipnja ubijen je i Robert F. Kennedy; ministar pravosuđa, glavni državni tužitelj, brat predsjednika Johna F. Kennedyja. Oba ubojstva imala su golem utjecaj i na umjetničku i subkulturnu scenu, a posebice na pokret za ljudska prava afroameričke zajednice i njenih vodećih glazbenika te na funk. Ne samo kao glazbeni žanr koji je ušao u mainstream nego i kao pokret nastao kao svojevrsna alternativa militantnom Black Freedom Movementu.

B

kao Beatles

Kakva je to bila godina za Fab Four! Najprije su zavladali rang-listama singlom “Hello Goodbye”, na kratko kliznuli na “du’ovnu obnovu” u Indiju kod Maharishija Mahesha Yogija (February 16 - The Beatles, Mike Love, Mia Farrow, Donovan and others travel to India to visit Maharishi Mahesh Yogi at Rishikesh) a onda se prepustili ozbiljnijim stvarima. Privatnim i glazbenim. John je javno počeo izlaziti s Yoko, a Paul prekinuo s Jane Asher, dok su Georgea sve više zaokupljali projekti sa strane. Ipak, kad su se skupili i ušli u studio iz njega je izašlo novo remek-djelo: dvostruki “White album”, a rang-listama krajem godine zavladala “Hey Jude”.

C

kao Crveni Peristil

Do danas nije do kraja razjašnjeno je li bojanje Peristila u crveno u noći sa 10. na 11. siječnja 1968. bio precizno domišljen “umjetnički čin” ili pak “vapaj” skupine splitskih mladih marginalaca za “pravom glasa” unutar jedne zatvorene provincijalne sredine. Pedeset godina kasnije to više nije ni važno jer je akcija bojanja Peristila prepoznata i kao jedinstvena pionirska umjetnička intervencija u javnom - i to kulturno sankrosanktnom prostoru - i kao protestni čin u kojem se zrcale sve odlike subkulturnih i buntovnih poznih šezdesetih.

kao Chevrolet Corvette

Kultni sportski auto - koji je opjevao i Prince - 1968. je dobio i treću generaciju nazvanu C3. Model C3 coupe je dobio revolucionarni pokretni krov koji je još više naglasio njegov sportski “karakter”.

D

debut albumi

Kao i godinu ranije kad su prvijence objavili Jimi Hendrix, Doors, Velvet Underground i 1968. su se debut albumima oglasila mnoga od ključnih imena scene šezdesetih odnosno kasnija opća mjesta u povijesti rocka i popularne glazbe. Među njima The Band, Creedence Clearwater Revival (s izvanvremenskim zgodicima “Suzie Q” i “I Put A Spell On You”), Randy Newman, Jeff Beck Group, Taj Mahal, začinjavci britanskog folk-rocka Fairport Convention, Fleetwood Mac, Dr John (“Gris-Gris”), Steve Miller Band, Family, Status Quo, Deep Purple, Soft Machine, Spirit, Steppenwolf...

kao “Dugo toplo ljeto”

Američka hit serija “Dugo toplo ljeto” (“The Long Hot Summer”, 20th Century Fox Television izvorno emitirana u Americi 1965 - 1966.) bila je među najgledanijim programima jugoslavenske televizije prazneći ulice zbog Roya Thinesa i Nancy Mallone koji su utjelovili glavne likove - Bena Quicka i Claru Varner.

E

kao Engleska

U San Franciscu je bujala hipijevština no “Swinging London” je 1968. još bio u punom zamahu kao prijestolnica pop-kulture, a Engleskoj i u nogometu nije loše išlo. Nisu doduše postali prvaci Europe, no Manchester United je osvojio titulu Kupa šampiona, Leeds United Kup sajamskih gradova, a nogometna i pop-kulturna zvijezda George Best (Manchester United) izabran je za europskog nogometaša godine.

F

kao film

Filmska 1968. bila je jednako plodna i značajna kao i ona “rockerska”. Uostalom o tome svjedoči čak i najkraći mogući spomen antologijskih djela i vječnih hitova koje predvode Kubrickova “2001: Odiseja u svemiru”, “Bilo jednom na Divljem zapadu” Sergia Leonea, kultni horor Georgea Romera “Noć živih mrtvaca”, Bergmanova “Sramota”, “Rosemaryna beba” Romana Polanskog, “Ukradeni poljupci” Françoisa Truffauta, “Z” Coste Gavrasa, “Bullit” Petera Yatesa... Ni kod nas nije bilo loše jer je te godine “Zlatnu arenu” u Puli osvojio Živojin Pavlović sa svojim “Kad budem mrtav i beo”.

kao Folsom Prison

Johnny Cash je 13. siječnja održao (i snimio) čuveni koncert u kalifornijskom zatvoru Folsom te utemeljio poseban koncertni žanr kodnog imena “jailhouse rock”.

kao festivali zabavne glazbe

Opatijski festival - tada već etabliran kao domaća inačica San Rema - proslavio je svoju desetu obljetnicu i dao novi hit “Tvoj glas” u izvedbi Tereze Kesovije i kvarteta 4 M. Na pozornici zagrebačkog festivala zavladali su pak debitanti: Ibrica Jusić, Kemal Monteno, Grupa 220 te Pro arte. “Zagreb ‘68” će biti zapamćen po šansonama jer pobijedio je Ibrica Jusić s “Celuloidnim pajacom” Pere Gotovca i Zvonimira Goloba a festivalsko vrhnje pobrao “Stari Pjer” Đorđa Novkovića u izvedbi bivšeg rockera iz “Robota” Ivice Percla. Ako je “Zagreb” prošao u znaku šansone, “Split” je dao naramak šlagerskih hitova u rasponu od Dedićeve “To je moj svijet”, “Dalmatinskog lera” Dubrovačkih trubadura, “Dalmatinske elegije” Vice Vukova do Špišićeve “Šjore Perine” i dueta Tereze i Mira Ungara “Nema života bez ljubavi”.

G

kao Grupa 220

Naši dani prvi je LP album zagrebačkog rock sastava Grupa 220 i domaćeg rocka uopće. Činjenica da je riječ o prvoj domaćoj “long play” ploči, manje je važna od sadržaja “Naših dana”: folkom ogrnute pop-psihodelije kakva se recimo u isto vrijeme mogla naći na albumima Love i kod Traffica ili pak dylanovsko/donovanovski “trubadurski” uplivi u temama koje će uskoro postati i zaštitni znak Mlinarčeve samostalne karijere.

Dolazak petoga člana, orguljaša i klaviriste Branimira Lam-berta Živkovića, Grupi 220 je tih godina dao bogatiji sound utemeljen na “pištećim” orguljama koje su najčešće podsjećale na zvuk Alana Pricea, ali i mogućnost za izlazak iz zabrana klasičnih VIS-ovskih aranžmana uz aranžerske eksperimente i inovacije. Album “Naši dani” - najavljen zapravo skladbom “Prolazi jesen” koja se, premda u istom stilu kao i materijal albuma, nije našla na long play ploči već je objavljena kao singl - bio je logičan finale Grupe 220, ali i “nulta točka” kasnije Mlinarčeve samostalne karijere.

Uostalom, album je prokazao očite razlike u poetikama gitariste, a sve češće i autora te pjevača Vojka Sabolovića, i Drage Mlinarca. Usporedba Sabolovićevih skladbi “Nekad smo se voljeli” te “Sjeti se onih dana” - koje su bile tipičan proizvod naivnog visovskog glazbenog svjetonazora - te Mlinarčevih “Besciljnih dana” i “Starca” - skladbi s dylanovskom atmosferom i rukopisom koji je odredio poetiku kasnijeg samostalnog albuma “Pjesme s planine” - zorno svjedoči o napajanjima udarnih autorskih imena Grupe 220 na različitim generatorima.

kao Galerija suvremene umjetnosti u Zagrebu

Galerija suvremene umjetnosti u Zagrebu je tijekom šezdesetih bila vodeća domaća adresa suvremene umjetnosti. Od 1961. do 1973., organizirali su pet međunarodnih izložbi “Novih tendencija” kojima je, pored ostaloga, okupljajući avangardne umjetnike iz cijele Europe i obje Amerike, bio cilj teorijom i praksom sintetizirati umjetničke pokrete 1960-ih i 1970-ih.

Četvrte Tendencije 1968. obilježili su računari, a uz izložbu organiziran je i međunarodni simpozij “Kompjutori i vizualna istraživanja”.

H

kao hrvatska estrada

Pjesma “Jedan dan” u izvedbi Dubrovačkih trubadura na Eurosongu je doživjela “lijepi neuspjeh”, no bila je jedan od najvećih hitova sezone na domaćem tlu. U džuboksima i na radijskim programima te su godine vladali i “Stari Pjer” Ivice Percla, “Dalmatinska elegija” Vice Vukova, “Što me čini sretnom” Josipe Lisac, “Moja pjesma” Tereze Kesovije, “Ljeto” Ivice Šerfezija, “Idem i ja, ne ti ne...” 4 M, “Da je duži moj dan” Miše Kovača, “Noćas si lijepa” Vjekoslava Jutta...

kao Hair

Rock-mjuzikl “Kosa” iliti “Hair” imao je premijeru 29. travnja u Biltmore Theatre na Broadwayu najavivši novo doba rock-mjuzikla i njihovu evoluciju prema rock-operi.

I

kao Igor Mandić

U uglednom tjedniku Vjesnik u srijedu (VUS) mladi kritičar i polemičar Igor Mandić počinje objavljivati svoju kolumnu “Notes”. U vrijeme kada su novinarske kritike bile prije eksces negoli praksa, Mandićeve autorske kolumne i kritike brzo postaju veoma utjecajne i popularne. Razlog tome je kritička borbenost na rubu drskosti, golemo znanje začinjeno ironijom i sarkazmom, ali i načelo da polemičar “opće prakse” ne smije previše ozbiljno shvaćati ni sebe ni polemičke bitke.

J

kao jugoslavenski studentski nemiri

Jugoslavija je u 1968. ušla s gospodarskim problemima, sve većim dugom, nezaposlenošću, rastom cijena... kao posljedicama ne baš uspješne privredne reforme, što je - unatoč jakoj Partiji i Titovoj moći, izazivalo očito nezadovoljstvo svih segmenata društva. Kritike - iskazane u granicama mogućeg - koje su se čule od poznatih ekonomista i filozofa - posebice onih okupljenih oko časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole - najviše su se primale kod studenata jačajući uvjerenje da je nešto pošlo krivo sa samoupravnim socijalizmom. Studentski pokret odnosno studentske demonstracije, u Beogradu su 2. lipnja 1968., krenule kao i u Parizu zbog konkretnog “apolitičnog” problema, no ubrzo su osim studentskih tema i o uvjetima studiranja, standarda u domovima i studentskog samoupravljanja postali i sve glasnija kritika općeg stanja u društvu.

Zanimljiva je tadašnja - naizgled cinična, ali svakako točna - opaska koju je o nemirima napisao Miroslav Krleža: “Veliki procent današnjih buntovnih omladinaca bit će i te kako sretan bude li angažiran kao glumac u društvenoj komediji protiv koje se danas buni, a glumit će kao što im glume i roditelji: oficire, poštare, bankovne činovnike, profesore, majstore i tehničare, i uopće profesionalce, političare pa čak i ministre, s ovu ili s onu stranu gvozdene zavjese”.

K

kao kontrakultura

Pobuna “buntovnika bez razloga” i popularna kultura koju je iznjedrila nova generacija pedesetih, na isteku je šezdesetih, a posebno u 1968. dobila veoma konkretne obrise. Započeta simbolično “ljetom ljubavi” i Monterey Pop Festivalom, a jednako simbolično okončana na Woodstocku 1969., kontrakulturna scena San Francisca, hipijevski pokret i pripadajuća pop-kulturna produkcija imali su globalni utjecaj. Četvrt High-Ashbury postala je globalna prijestolnica hipijevštine, underground stripa, psihodelične umjetnosti i “svjetonazora” kojem se miješao pacifizam s anarhizmom i ponekad ekstremnim političkim idejama, narkotici s novim seksualnim slobodama a utopija s konkretnim političkim djelovanjima boraca za ljudska prava. Te je godine hipijevski pokret kao izvorno subkulturni fenomen na velika vrata “ušao u javnost”, u svijet kulture i već formatirane pop kulture postajući, pokazale su to i glazbene rang liste, “mainstream”.

kao Mark Kurlansky

Znani publicist koji se proslavio knjigama poput one o bakalaru (“Cod - A Biography Of Fish That Changed The World”) objavio je sjajan i cjelovit pogled na 1968. U “1968. - godini koja je uzdrmala svijet” (2007. objavljenoj i u hrvatskom prijevodu) pozabavio se detaljno kulturnom i političkom povijesti godine golemih društvenih potresa koja je doslovno promijenila svijet.

L

kao Led Zeppelin

Prvi nastup The New Yardbirdsa koji su ubrzo promijenili ime u Led Zeppelin održao se 7. rujna u Londonu; jedva dva mjeseca nakon razlaza Yardbirdsa. Već godinu kasnije na etiketi Atlantic Recordsa objavljuju čak dva albuma kojima nastavljajući stazom Creama koji se te godine razilaze “formatiraju” hard/heavy blues rock koji mutira u heavy metal.

kao let u svemir

Utrka u svemiru se nastavila i u 1968. “Apollo 8” je prvi poveo ljudsku posadu u svemir dalje od Zemljine orbite. Posada u kojoj su bili astronauti Frank Borman, James Lovell i William prva je vidjela Zemlju kao cijeli planet. Svemirska putovanja i teme su na velika vrata ušle i u pop-kulturu. Nakon prvijenca iz 1967. Pink Floyd se i na drugom albumu iz 1968. “A Saucerful of Secrets” nastavljaju baviti svemirskim temama u skladbama poput “Let There Be More Light” i “Set the Controls for the Heart of the Sun” udarajući - kao i mnogi psihodelični bendovi iz iste godine, temelje space-rocku. Fascinacija svemirskim novim dobom bila je očita i kod nas gdje Dubrovački trubaduri u svojoj “Ludoj mladosti” vele da sanjaju “i svemirski neki let”, a na stranicama Plavog vjesnika redovno, uz “Dan Darea” izlazi Delačev strip “Svemirko”.

M

kao Anton Marti

Zvijezda - ne samo zagrebačke - televizije i kralj zabavnih TV emisija je Anton Toni Marti. Rođen u Labinu, školovao se u Trstu, i Rimu, glumio u talijanskim kazališnim družinama, režirao u Kopru, no slavu je stekao nakon dolaska u Zagreb 1956. Kao jedan od pionira Televizije Zagreb režirao je i osmislio gotovo sve najznačajnije zabavno-glazbene i magazinske emisije. Njegov dugovječni “TV magazin” i 1968. je bio sinonim za zabavni program te veoma popularan “medij svih estradnih medija”.

N

kao nogomet

Europsko nogometno prvenstvo 1968. godine održano je u Italiji od 5. do 10. lipnja. Bilo je to treće Europsko nogometno prvenstvo i prvo pod ti imenom. Senzacija prvenstva se zvala - reprezentacija Jugoslavije. Najprije je u Firenci 5. lipnja u polufinalu u teškoj utakmici zgazila Engleze, inače tada aktualne svjetske prvake, a onda tri dana kasnije u finalu, daleko superiornija domaćinima, igrala 1: 1 s Italijom. Remi je značio da će se dan kasnije igrati ponovljena utakmica koja je i odlučila novog europskog prvaka. Bila je to Italija jer im jugoslavenska reprezentacija predvođena Džaićem nakon dvije teške utakmice očito nije više mogla parirati. Uzgred, Jugoslavija je igrala u svojevrsnom “dream tim” sastavu: Ilija Pantelić, Mirsad Fazlagić, Milan Damjanović, Blagoje Paunović, Dragan Holcer, Idriz Hosić, Vahidin Musemić, Dragan Džajić, Miroslav Pavlović, Jovan Aćimović i Dobrivoje Trivić.

kao Nixon

Republikanski kandidat Richard Milhous Nixon, kasnije nakon Watergatea poznatiji kao Tricky Dicky, pobijedio je u studenome na predsjedničkim izborima. Na izborima za predstavnički dom i senat većinu su osvojili demokrati. Nixonov mandat koji je završio “impeachmentom” ipak će ostati zapamćen i po približavanju SAD-a Kini i SSSR-u te okončanja rata u Vijetnamu. Također i izletima američkih bendova preko “željezne zavjese” što je, uz preporuku i u organizaciji State Departmenta, dovelo i do povijesnog gostovanja Blood Sweat & Tears na zagrebačkoj Šalati gdje su promovirali svoj kultni drugi album “Blood Sweat & Tears”.

O

kao Olimpijske igre

U Mexico Cityju 12. listopada su otvorene 19. ljetne Olimpijske igre. Naime, zbog nadmorske visine na kojima su se odvijale (2240 metara), postignuta su čak 34 svjetska rekorda. Jugoslaviju, a posebice Split, oduševio je čudesan uspjeh Đurđice Bjedov, tada 21-godišnje plivačica splitskoga Mornara, koja je osvojila dvije olimpijske medalje! Zlato u utrci na 100, a srebro u utrci na 200 metara prsno. Košarkaši - s Koraćem, Ćosićem, Skansijem, Šolmanom, Daneuom, Plećašom.. - također su nas obradovali više negoli zasluženim srebrom.

kao Onassis

Jacqueline, udovica ubijenoga američkog predsjednika J. F. Kennedyja, 21. listopada se udala se za grčkog multimilijardera i brodovlasnika Aristotelesa Onassisa i postala globalno najpoznatija “sponzoruša”.

P

kao Pjesma Eurovizije

Trinaesto natjecanje za Pjesmu Eurovizije održano je u londonskom Royal Albert Hallu. Pobijedila je španjolska skladba “La, la, la” koju je pjevala Massiel kao alternativna pjevačica nakon što su španjolske vlasti zabranile nastup Joana Manuela Serrata koji je skladbu trebala otpjevati na katalonskome. Posebna zanimljivost natjecanja koje je, i uzgred, prvi put bilo emitirano u boji, bilo je i drugo mjesto za Cliffa Richarda i njegovu “Congratulations” koja je dobila samo glas manje od pobjednice, no postala jedan od najvećih eurovizijskih hitova svih vremena.

kao Praško proljeće

5. siječnja - u Čehoslovačkoj je Aleksandar Dubček naslijedio Antonina Novotnyja na mjestu prvog tajnika Centralnog komiteta KP Čehoslovačke i već u travnju poveo zemlju prema reformama koje je sam nazvao “socijalizmom s ljudskim licem”. Iako su reforme Praškog proljeća imale golemu podršku u društvu, tvrdokorne političke snage u zemlji i sovjetske vođe su reforme držali prijetnjom svojoj dominaciji u Istočnom bloku i Varšavskom paktu. Pozivajući se na takozvanu Brežnjevljevu doktrinu ograničenog suvereniteta u zemljama Istočnog bloka i “obranu socijalizma” u noći između 20. i 21. kolovoza vojske Istočnog bloka iz pet zemalja Varšavskog pakta izvršile su napad na Čehoslovačku s pet-šest tisuća sovjetskih tenkova i čak 600 tisuća vojnika Varšavskog pakta. Iako je Dubček pozvao narod da ne pruža otpor, poginulo je stotinjak građana, a najpoznatija žrtva bio je student Jan Palach koji se u znak prosvjeda okupaciji samospalio. I zaslužio da se po njemu nazove kultni riječki rock-klub. Uzgred rečeno, na radost domaćih “galebova” brojne češke turistice su tog ljeta “zaglavile” na Jadranu na iznuđenom produljenom “odmoru”.

kao Plavi vjesnik

Dolaskom Pere Zlatara za glavnog urednika, Plavi vjesnik prestaje biti strip-tjednik i postaje tinejdžerski pop-rock časopis koji posvećuje veliku pozornost domaćoj pop i zabavnoj glazbi. Golem rast naklade Plavac postiže i zahvaljujući objavljivanju kolor fotografija pop-zvijezda. Rekord pada kad je 1968. na naslovnoj i posljednjoj stranici Plavca nekoć rezerviranoj za stripove poput Dan Darea u formatu postera objavljena fotografija Beatlesa iz filma “Help”.

R

kao rock and roll

Bila je to u pravom smislu povijesna godina. Grupa 220 objavila je svoj prvi album “Naši dani” - ujedno prvu long play ploču domaćeg popa i rocka - a perjanici globalne rock-scene antologijska izdanja. Evo nekih od njih: Grateful Dead “Anthem Of The Sun”, Frank Zappa “We’re In It Only For Money”, Small Faces “Ogdens’ Nut Gone Flake”, The Byrds “The Notorious Byrds Brothers” i “Sweetheart Of Rodeo”, Pink Floyd “A Saucerful of Secrets”, Iron Butterfly “In-A-Gadda-Da-Vida”, Aretha Franklin “Lady Soul”, The Velvet Underground “White Light/White Heat”, Big Brother & Holding Company s Janis Joplin “Cheap Thrills”, Neil Young “Neil Young”, Creedence Clearwater Revival “CCR”, Cream “Wheels Of Fire”, Simon & Garfunkel “Bookends”, The Doors “Waiting For The Sun”, Townes Van Zandt “For The Sake Of The Song”, Leonard Cohen “The Songs Of Leonard Cohen”, Van Morrison “Astral Weeks”, James Taylor “James Taylor”, Jimi Hendrix “Axis - Bold As Love” i “Electric Ladyland”, Rolling Stones “Beggars Banquet” i kao pravi šećer za kraj - The Band “Music From Big Pink”. Obol su dali i Beatlesi svojim antologijskim “White Albumom” koji je, rekordnom brzinom i prvi put uz predbilježbe, objavio zagrebački Jugoton.

S

kao studentska pobuna

Godina je prošla i u znaku pobune mladih i studenata protežući se od Pariza i Londona, Berlina i Rima, Tokija i New Yorka do Zagreba i Beograda te je, na određeni način, logično “finale” burnih događanja koja su joj prethodila. U Sjedinjenim Američkim Državama mladi, studentska populacija, borci za ljudska prava, hipijevska kontrakultura, antiratni aktivisti... posebno su mobilizirani nakon krvavih rasnih nemira iz 1967., rata u Vijetnamu te ubojstva Martina Luthera Kinga dok u Europi - gdje sovjetski tenkovi ulaze u Čehoslovačku i guše Praško proljeće - burni studentski nemiri imaju miješani politički predznak. Počeli su “nevino” u Parizu 3. svibnja pobunom studenata protiv “kućnog reda” koji je propisivao zabranu ženskih posjeta studentskim domovima da bi brzo, nakon blokade sveučilišta i izlaza na ulicu u Latinskoj četvrti, postali masovni nemiri u kojima su se studentima priključili sindikati, radnici državnih službi i velikih francuskih tvornica. Kulminacija studentskih nemira u Parizu bila je 13. svibnja, kada su u Latinskoj četvrti podignute barikade od stolova i stolica, uz palež i nasilje.

Parola “Budimo realni, tražimo nemoguće” utjelovila je želju za promjenom, naivne anarhističke i ljevičarske ideje, a zbog brutalnosti policije prema prosvjednicima studenti su dobili golemu podršku javnosti i većine intelektualaca poput primjerice Jean-Paula Sartrea. Pariška se pobuna razmjerno brzo smirila nakon što je izgubila podršku javnosti radi eskalacije nasilja i odlučnog djelovanja snaga reda koje su 16. lipnja evakuirala Sorbonu. Studentska pobuna u Njemačkoj i Italiji nije imala tako široku podršku javnosti, no bila je itekako značajna jer je, podijelivši ljevicu na dvije grupe - pacifiste i ekstremiste - pomogla nastanku kasnijih radikalnih skupina i terorističkih grupa poput Baader-Mainchof, RAF-a, Crvenih brigada, ali i jačanju “zelenih”.

T

kao Tito

Bila je to u pravom smislu riječi njegova godina. Ne samo da je vješto - po običaju načelom batine i mrkve - riješio problem studentske pobune, amortizirao učinke ekonomske, političke i socijalne krize koja je - uz zahtjeve za ostavkom i smjenom političke garniture - potresala Jugoslaviju, već je povukao mnoge značajne vanjskopolitičke poteze i odigrao i zahtjevne utakmice na svjetskoj sceni. Najprije, nakon invazije na Čehoslovačku i rušenja Praškog proljeća delikatnu političku igru sa SSSR-om, a onda i poboljšanjem odnosa s Vatikanom i približavanjem SAD-u, o čemu je najbolje govorila i želja novog predsjednika Nixona da “upozna Tita”, ali i američka sintagma “Jugoslavija - američki komunistički saveznik”.

televizija u boji

Prvi javni prijenos Televizije Zagreb u boji dogodio se od 3. do 5. listopada s Festivala Opatija. U Kristalnoj dvorani je uz četiri crno-bijele kamere postavljena i jedna kamera u boji, čiji se signal posebnim vezama slao u Zagreb. Gledali su ga rijetki vlasnici kolor-televizora u Hrvatskoj u kojoj je, prema podacima TV pretplate, te godine bilo 342.000, gotovo isključivo crno-bijelih, televizora. Iste godine Televizija Zagreb nabavila je i - tada najmodernija u Europi - tonska kola TK1, opremljena tonskim pultom s 18 monoulaza i 2 stereoulaza, dva magnetofona, uređajima za obradbu tona, 15 W FM cijevnim odašiljačem te autonomijom od oko dva sata. Neposredan povod za nabavu bilo je snimanje izravnih prijenosa s Dubrovačkih ljetnih igara.

U

kao umjetnost

Turbulentna politička događanja baš kao i kontrakulturna revolucija potaknuli su i pravu eksploziju u likovnim umjetnostima. Brisanje granica između slike i skulpture, uporaba nekonvencionalnih industrijskih materijala i predmeta iz prirode, kombiniranje riječi i slike, fotografija i multimedijalna praksa... sve su to obilježja “nove umjetnosti” (posebice pop-arta) koja je obilježila najznačajnije radove iz 1968. s potpisima umjetnika poput Brucea Neumana, Josefa Albersa, Claesa Oldenburga, Nam June Paika, Christa, Jima Dinea, Roberta Rauschenberga, Jaspera Johnsa, Josepha Kosutha, Georgea Segala, Sola LeWitta, Franka Stelle, Roya Lichtensteina i - dakako - Andyja Warhola.

V

kao Vijetnam

Jedna američka vojna jedinica u Vijetnamu 16. ožujka je napala južno vijetnamsko selo My Lai i pobila 507 stanovnika, među njima i 246 dojenčadi i djece. Pokolj u My Laiju bio je novi okidač za prosvjede širom svijeta - a posebice u SAD-u - uz zahtjev za prestanak “malog prljavog rata”.

Z

kao Zagrebačka Biblija

Objavljena je 14. rujna na blagdan Uzvišenja svetoga Križa u Zagrebu. Zagrebačka biblija je, danas se čini kao apsurd, objavljena na poticaj državne izdavačke kuće Stvarnost, koja je pozvala uvažene bibličare Katoličkog bogoslovnog fakulteta da pripreme prijevod. Glavni su urednici bili književnik i sveučilišni profesor Jure Kaštelan i sveučilišni profesor Bonaventura Duda - bibličar s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, a urednici i suradnici redom istaknuta imena hrvatske kulture: Josip Tabak, Jerko Fućak, Branko Brusar, Olinko Delorko, Filibert Gass, Marko Grčić, Stjepan Hosu, Božo Kukolja, Tomislav Ladan, Nikola Milićević, Zvonimir Mrkonjić, Ante Sekulić, Nikola Šop, Ton Smerdel, Ivan Golub, Ante Kresina, Janko Oberški, Ljudevit Rupčić, Celestin Tomić i Adalbert Rebić.

kao Zap Comix

Na subkulturnoj sceni San Francisca u veljači se pojavljuje Zap Comix Roberta Crumba - jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih stripovnih magazina (globalne) underground scene.