Andrea Zlatar: Živimo između dvije krajnosti, malo mislimo da smo jako važni, a onda nas uhvati strah. Ova prezentacija je ohrabrenje

Kako nakon prvih mjesec dana ocjenjujete prezentaciju hrvatske kulture u Francuskoj?

- Ovo je bila prva prilika da Francuskoj i svijetu u tom obimu prikažemo našu bogatu kulturnu baštinu, ali i suvremenu umjetnost. Istodobno naši su umjetnici došli u priliku izravno komunicirati s najvažnijim francuskim kulturnim institucijama. Francuska je našim programima otvorila svoje najprestižnije prostore i manifestacije koje imaju brojnu, redovitu publiku. Nastup nije namijenjen samo Hrvatima u inozemstvu, premda su oni, dakako, stalno prisutni, već ponajprije francuskoj i europskoj publici. Festival de la Croatie en France najveće je i najznačajnije predstavljanje hrvatske kulture u svijetu. Premda je bilo zamišljeno u drugom kontekstu, kao predstavljanje hrvatske kulture, s obzirom da se podudara s ulaskom Hrvatske u EU, ta je manifestacija dobila i značajnu političku dimenziju. Ako u EU nema konsenzusa o svim političkim i financijskim pitanjima, o kulturi nema dvojbi. Pitanje europske kulturne baštine, dakle zajednički kulturni identitet uz istodobno priznanje različitosti koje pripadaju svakoj zemlji, što ne narušava kulturni identitet Europe u odnosu na Aziju, Bliski istok ili SAD.

Drugi pogled

Kakvi su prvi dojmovi?

- Vrlo dobri. Izložba našeg dizajna održana je u sklopu Paris Design Weeka, a djela naših umjetnika vidio je golem broj posjetitelja. Jedini je problem bio u tomu što su mnogi željeli kupiti eksponate naših dizajnera, no naši ih autori nisu imali jer ne rade za veliko tržište. Kustosi funkcioniraju profesionalno, a sva su događanja popraćena s velikim interesom. Kako su istodobno prezentirani dizajneri i pripremane izložbe Mladena Stilinovića i Ivana Meštrovića, oko čega je bilo angažirano oko 200 ljudi, kada su se svi oni okupili u Ministarstvu kulture u Parizu, bio je to impresivan skup i onda se dobiva druga percepcija vlastitih ostvarenja. U pozitivnom smislu, dakako. Mi živimo između dvije krajnosti: malo mislimo da smo jako važni, a onda nas uhvati strah. Ta je prezentacija ohrabrenje jer se vidi da mi to možemo, da govorimo istim jezikom kao i svijet, da nas zanimaju iste stvari, da dijelimo iste probleme.

Zanimanje su izazvali kriteriji odabira djela i naših predstavnika…

- Način izbora bio je specifičan i novo iskustvo. Francuska strana je odlučivala što će biti izabrano procjenjujući što bi njihovoj publici moglo biti važno i zanimljivo. Djela nisu odabirana po našim kriterijima, što je za nas važno, najbolje ili po kriteriju što se može sviđati strancima. Tijekom 2011. u Hrvatskoj je boravilo skoro 200 skauta, kako su Francuzi zvali svoje stručnjake za kazalište, ples, film, likovnu umjetnost, književnost… Mi smo im pokazali našu kulturnu baštinu i suvremenu umjetnost, a onda su dva odbora, s naše strane predsjedala je Seadeta Midžić, a s francuske strane Isabelle Delage, raspravljala što će predstavljati našu kulturu u Parizu. Dugo se razgovaralo i raspravljalo, nerijetko su se ocjene razilazile, no na kraju odlučujuću riječ imali su francuski stručnjaci koji su odabirali ono što je zadovoljavalo njihove kriterije.

Kakva su iskustva iz takvog načina odabira?

- Pokazalo se da Francuzi analiziraju svoju publiku te da odlučuju na temelju istraživanja i statistika. To je dobra pouka za nas. Nema improvizacije, njihovi su stručnjaci dugo proučavali djela. Primjerice, već smo stigli u Francusku, a oni su u Hrvatsku poslali još jednu skupinu novinara i stručnjaka koji su još jednom obišli sve muzeje.

Apoksiomen u Londonu

Taj drugi pogled i drugo oko na našu umjetnost od velikog su značaja za nas. Primjerice, volimo se hvaliti ili imamo predodžbu kako su naša kazališna i plesna umjetnost na najvišoj razini. Međutim, kod Francuza nisu baš dobro prošli. Ako bismo gledali po vrstama umjetnosti, najbolje su prošli performansi, kombinacije suvremene vizualne umjetnosti, glazbe i plesnih točaka i klasične likovne umjetnosti.

Očekivano, najviše pozornosti izazvala je srednjovjekovna umjetnost, Apoksiomen i Ivan Meštrović. Primjerice Apoksiomena će u Musée du Louvre vidjeti 2,5 milijuna ljudi. Već smo dobili pozive da Apoksiomena izložimo u Londonu, Berlinu i SAD-u. Čim su se Meštrovićeve skulpture pojavile u Musée Rodin, odmah je došao poziv iz Londona. To pokazuje koliko je važno pojaviti se na svjetskoj sceni.

Je li vas nešto iznenadilo kod francuskog izbora?

- Nije me toliko iznenadilo koliko mi je drago da neke vrste umjetnosti koje su u Hrvatskoj marginalizirane, kao primjerice strip, dobili pravu valorizaciju. Strip je u Francuskoj priznat kao umjetnost, kao i crtani film.

Francuzi su veliku pozornost posvetili glazbenici Katarini Livljanić koja vrlo malo nastupa u Hrvatskoj. Eto, nemam čak ni njen CD da vam ga poklonim. Na popisu nematerijalne baštine našle su se i klape koje svugdje dobro prolaze. Tako uz klape imamo i Katarinu Livljanić, uz srednjovjekovnu baštinu i Damira Očka. Domaćini, međutim, nisu pokazali poseban interes za naše umjetnike s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Kod književnosti i kazališne umjetnosti postojao je problem prijevoda, i to je bio objektivan hendikep. Francuski izbor vjerojatno će doprinijeti da kroz drugu optiku gledamo na vlastito stvaralaštvo, a možda ga i drugačije valoriziramo.

Naši su umjetnici imali prilike susresti se s nizom utjecajnih pojedinaca….

- Najvažnije je što su uspostavljeni kontakti, što su naši umjetnici izravno kontaktirali s francuskim stručnjacima i institucijama, što sada postoje direktna iskustava. U samom programu bit će tri ili četiri radionice koje će prenositi francuska iskustva i znanja na naše stručnjake. Francuzi su odlučili da jedan školski sat u dvije regije posvete Hrvatskoj, relativno jednostavan, ali iznimno efikasan model predstavljanja jedne države.

Nacionalni centar za francusku knjigu predstavit će našim izdavačima svoju izdavačku politiku po kojoj knjiga nije prepuštena tržištu već joj se pomaže raznim subvencijama. Temeljem tog kontakta uspjeli smo već za ovogodišnji Interliber dobiti francuske izdavače kao partnere. Istodobno, saznali smo da Rodinove skulpture putuju za dvije godine u Bugarsku, pa sada tražimo mogućnost da se zaustave i kod nas.

Otvaranje granica

Posljednjih decenija naša je kultura bila pomalo provincijalizirana, okrenuta prema sebi, pa čak i izolirana i zatvorena…

- Slažem se da se naša kultura zatvorila, ali to je posljedica nacionalne politike tijekom devedesetih godina, kada se za potrebe isticanja vlastitog kulturnog identiteta kroz koji se gradi nacionalni identitet, u dobroj mjeri zatvorila. Zbog toga čak ni sa susjedima nemamo sustavne kontakte, a kada ih imamo, onda je to rezultat osobnog truda pojedinaca. Pa tako danas u nas ne možemo kupiti ni bosanske ni srpske knjige. Sada je taj proces manje-više dovršen, više nije u fokusu, pa je i potreba za otvaranjem prema svijetu logična. Hrvatska ima niz kulturnih identiteta, povijesni, srednjovjekovni, antički, renesansni, koliko god ih hoćete, a uz njih postoje još i regionalni identiteti, mediteranski, slavonski, istarski ... Kada govorimo o kulturnim identitetima, moramo uvijek govoriti u pluralu.

Što valja učiniti kako bi se našim umjetnicima pomoglo da češće nastupaju izvan granica Hrvatske?

- Trebamo ulagati u suvremene umjetnike, omogućiti im da izlaze izvan granica. Postoji niz umjetnika koji su stepenicu manje prepoznatljivi ili su mladi i treba ima sustavna potpora kako bi izašli van. A kako će ih tamo vrednovati, to je drugo, na nama da im damo poticaj.

Kreativna Hrvatska

Što ćete poduzeti kako bismo sustavnije predstavljali našu kulturu u inozemstvu?

- Odabrali smo model kulturnih institucija i punktova modernog, produkcijskog tipa. Mi naravno nemamo novaca da možemo unajmiti velike zgrade ili graditi raskošne centre, ali možemo napraviti jedan sustav nalik onome što čine Francuski kulturni institut, Goethe institut, British Council, Talijanski institut…

Dogovorili smo za 2013. iznimno važan projekt “Kroatien kreativ” (Kreativna Hrvatska) koju će s njemačke strane u programskom smislu voditi gospođa Alida Bremer, a program kulturnog predstavljanja kroz lipanj sljedeće godine podudarat će se s ulaskom u EU. Ambiciozni smo i naše će predstavljanje obuhvatiti veći broj gradova.

Kako ste zatvorili financijsku konstrukciju?

- Ministarstvo kulture i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova većinu proračuna za 2012. , od oko 3,5 milijuna kuna, usmjerili su u taj projekt. Osim toga imamo i zajednički fond s Francuzima, namijenjen za pokrivanje troškova boravka naših umjetnika u Parizu. Francuzi su odvojili i značajna sredstva u fond za komunikaciju s medijima. Našli smo i nešto sponzora, primjerice Croatia osiguranje odobrilo nam je popust za osiguranje umjetnina, što je inače velika stavka, a Croatia Airlines je sudionicima te manifestacije odobrio povoljniju cijenu avionskih karata.