AUTORICA DOKUMENTARNOG FILMA 'MEHANIČKE FIGURE' HELENA BULAJA MADUNIĆ: 'Većinu gadgeta koje je ovaj znanstvenik zamislio - danas koristimo'

Kažete da je izložba u HDLU zapravo jedna velika instalacija?

- Instalacija i kombinacija kazališne i filmske scenografije. Može se reći i da je neki režirani film u prostoru. Željela sam svoje iskustvo, doživljaj Tesle pretvoriti u prostor. Prati se njegov životni put, sve je na početku nagurano, do prostora koji simbolizira njegovu smrt, “Radio Dream”, koji je prazan, ostajemo bez Tesle. Na nama je da na kraju izložbe odlučimo kako smo se osjećali ugodno ili živčano, da li smo došli do novih spoznaja ili nismo. Sve su reakcije legitimne, umjetnost mora provocirati kvalitetno na svim razinama i dopustiti čovjeku da donese svoju odluku. Kroz izložbu posjetitelje vodi moj glas, pa mogu shvatiti moje osjećaje prema pojedinim dionicama. No, isto tako mogu donijeti svoje vlastite zaključke. I osjećam veliku odgovornost, nije mala stvar raširiti se na tisuću kvadratnih metara. Vjerujem da će svatko tko obiđe izložbu dobiti priliku za osobnu transformaciju, no to ne mora značiti da će ju svi voljeti.

Kakvo poimanje Tesle pružate?

- Čisti fantasy koji ima sidrište u realnim događajima. Teslinu tendenciju da stvarni život pretvara u SF. Željela sam izbjeći primitivno self-help, new age poimanje Tesle i duhovnosti, promatranje Tesle kao spasitelja svijeta. Teslu koristim kao sredstvo pouke ljudima, a naročito onim mlađima, da u sebi otvore vrelo intuicije i znanja i da mu se prepuste.

Je li vladao preveliki “hype” i prije samog otvaranja izložbe, pa su i očekivanja narasla?

- Ne bi bilo normalno da svi misle isto. Ovo je ulazak u Teslin um u interpretaciji mene i mojih kolega. Zanimao me vizualni kod koji smatram, danas, pali neurone.

Izložba je zapravo za široku publiku?

- Da, njezina je namjera da bude za široku publiku. Poziv je na buđenje. Dok sam radila na izložbi, razgovarala sam s Marinom Abramović, Laurie Anderson i Terryjem Gilliamom. Zanimalo me zašto bolje razgovaram s umjetnicima koji su generacija mojih roditelja, no shvatila sam da je to zato što su oni zadnji sačuvali dignitet umjetnosti, osjećaj vrijednosti i važnosti. Na ovoj sam izložbi, pak, partnere s kojima ću surađivati pronašla u generaciji koja je desetak godina mlađa.

Po kojem ste ključu birali umjetnike, s jedne je strane izvrsni mladi Vitar Drinković, koji i inače u svojem radu spaja znanost i umjetnost, s druge tradicionalniji kipar Mile Blažević?

- Ključ u odabiru djela bio je u odnosu umjetnika prema Tesli. Blažević je autor memorijalnog spomenika. Pero Jelisić, pak, u godinu dana napravio je petnaest skulptura Tesle, svaka je različita rukopisa. Pokazuje da Tesla inspiracija koja nosi umjetnika. Većinu gadgeta koje je ovaj znanstvenik zamislio, danas koristimo. No, najveća je njegova ostavština taj njegov idejni filozofski svijet: da nije tako razmišljao, ne bi mogao opstati u društvu kapitalizma u kojemu je bio i na taj način usmjeravati svoje investitore u priče koje su naposljetku dovele do tehnološkog booma. Nakon Tesle je ostalo i duhovno naslijeđe, mi preuzimamo tu ideju, širimo ju dalje. Prvi device art je, uostalom, napravio Tesla. Interes za stvaranje paralelnih dimenzija postojao je oduvijek, samo su tehnologije drugačije.

Šira vas je javnost najbolje upoznala projektom vezanim uz Ivanu Brlić Mažuranić. Sada s Teslom?

- Usporedba Tesle i Ivane Brlić Mažuranić meni je jasna, vidim ju na svakom koraku. Zanima me sustav pripovjednog idejnog, svijeta. Važno je biti autentičan, kroz stvaralaštvo provući prostor koji razumiješ. Da sam odrasla u npr. Engleskoj, bavila bih se Shakespeareom. Željela sam prikazati među ostalim i zašto je važno da je Tesla rođen na Velebitu i što on nosi s Velebita, tu je ta ista potka u njemu i u Ivani Brlić Mažuranić. To je priroda koja u sebi sadrži jedan neverbalni sustav inspiracije koji potiče nešto u nama. Tesla nije želio biti svećenik, a Ivana Brlić Mažuranić kombinirala je slavensku mitologiju i kršćanstvo. Oboje su paleokršćani odrasli na prostoru u kojemu postoji naslijeđe slavenske mitologije. A, primjerice, špiljski svijet o kojemu ona priča, mitološki, zaista postoji na Velebitu. Tamo je kompleks od preko pedeset špilja. Naivni smo ako mislimo da Tesla nije obišao sve te špilje.