Umjetnicu OKO odnosno Marinu Mesar pratim gotovo otkako je počela stvarati, a njezin najdraži rad vjerojatno mi je onaj u javnom prostoru - grafit na fasadi Muzeja suvremene umjetnosti. Njezina posljednja izložba koju sam vidjela u Zagrebu bila je ona u Francuskom paviljonu pod nazivom "Exquisite Growth". Uključivala je crteže na papiru preko kojih je stavila staklo pa ponovno crtala po njemu. Protagonisti su bili antropomorfne životinje, već poznate u umjetničinu radu, nacrtane ilustrativno i crno-bijelo. Tu su, redom, rakuni u kratkim hlačama (dječje doba) koji se drže ruku pod ruku, pa udvaranje plamenaca (muško-žensko doba) pa ptice u odijelu prikazane kao promatrači, pa dva vuka koji su sada okrenuti leđima jedan od drugoga, ponovno u odijelu, pa jednorog koji na marioneti drži kostur.
U Londonu
Osim crteža životinja, ispisuje i riječi različitih fontova i veličina koje će, u plakatnom smislu, dodatno razigrati rad. Za razliku od životinja, riječi su jakog kolorita, a tu je vidljivo kako se umjetnica ne boji koristiti rijetko korištene boje u suvremenoj umjetnosti, poput npr. ružičaste. Marina Mesar ili OKO stasala je u doba sveopćeg zanimanja javnosti i likovnih umjetnika za uličnu umjetnost, u vrijeme kada nije lako postići vidljivost u gužvi koja vlada na ovoj sceni, a kamoli je održati. Njoj to uspijeva, radi na sebi, razvija se sa svakom svojom izložbom. Vjerujem da će tako i nastaviti.
Izlagala je i na izložbi "426m2: The Southbank Show" u londonskoj galeriji Stolenspace, uz Sheparda Faireyja, autora znamenitog plakata "Hope" za Baracka Obamu, i još niz poznatih imena. Potom i u glasovitoj njujorškoj galeriji e-flux te londonskom Muzeju Viktorije i Alberta.
Sad nam se javila iz Tokija gdje izlaže i, kako kaže, početak je to novog smjera kojim se kreće u budućnosti.
Inspiracija
Inspirirali su je, nastavlja, vizualno izazovan grad u kombinaciji estetike starog viktorijanskog doba. Izloženo je 30 originalnih crteža perom i crnim tušem na papiru A3 formata te šareni printovi na svili koji čine kontrast strogim crno-bijelim crtežima. Japanci su, kaže, sjajno prihvatili vizualnu estetiku kojom se služi. Naziv je "Inner Nations: Exploring the Unity Within". Najvažnija lekcija života je, smatra umjetnica, "kako naći balans između svega, kako postići osjećaj harmonije unutar svijeta u kojem živimo i svih misli i emocija koje osjećamo putem".
Povijest Mograg galerije, prostora u kojemu je pokazala rad, seže u 2008. godinu. Vlasnica Motoko Ohta i slikar Oki-chu odlučili su otvoriti vlastitu galeriju za javnost u Tokiju kako bi održavali izložbe novih i zanimljivih ljudi i njihovih djela, ali i druge umjetničke događaje. Taj je prostor ubrzo postao poput velike umjetničke zajednice čiji broj članova raste iz dana u dan.