BIJENALE ILUSTRACIJE Preklasičan pristup izazovnom mediju

Ne znam je li se Vendi Vernić, dobitnica nagrade na Sajmu dječje knjige u Bologni, uopće prijavila na Bijenale ilustracije u Klovićevim dvorima jer i same kustosice pišu da se nisu javili svi koji su trebali, ili možda njezin rad nije prošao, no rado bih na Bijenalu vidjela rad ove ilustratorice koji je trenutačno na Salonu mladih u HDLU, a koji duhovito i kritički prikazuje atmosferu na raznim noćima i danima muzeja. Njezine ilustracije, doduše, nisu usko vezane uz grad, što je naslovna tema ovogodišnjeg bijenala, no mogu se interpretirati kroz šire čitanje teme, kao uostalom i dosta radova na izložbi.

Druga zamjerka Bijenalu je previše žalopojki na račun nestanka ilustracije iz klasičnijih medija: dobra ilustracija itekako ima svoj prostor, sada u virtualnom svijetu, i na ilustratorima je da odražavaju duh vremena pa i u upotrebi materijala. Podsjetimo kako je Vedran Klemens upravo napravio doodle za Google, na poziv ovog internetskog pretraživača, povodom Svjetskog prvenstva u nogometu. Bijenale u prostoru Klovićevih dvora pokriva isključivo klasične medije u ilustraciji, a fanzine i online izdanja samo posredno, kroz primjerice crno-bijeli minimalistički rad Ivane Armanini (“Ljeto je u gradu”), koja je na čelu Komikaza. Ilustracije su isključivo u klasičnim tehnikama, nešto iz tog okvira izlazi rad u tehnici veza vunom na lanenom platnu.

Što se tiče klasičnog pristupa ilustraciji, kustosice Koraljka Jurčec Kos i Danijela Marković jako dobro vladaju ovim područjem, nije im u ovih četrnaest godina, koliko postoji Bijenale, promaklo niti jedno važnije ime koje se prijavilo, bilo domaće, bilo strano.

Zdenko Bašić, dobitnik prošlog Grand Prixa, ove godine izlaže “Rat svjetova” na kojemu će se naći i zeppelin i vlak i londonski Big Ben, sve u skladu s autorovom prepoznatljivom maštom. Nadalje, Ivana Mrčela izlaže rad “Plac II”, Manuel Šumberac “Mehaničku pticu”, Tea Jurišić “Bez naziva”, da nabrojimo samo neke. Neke su ilustracije samostalne, druge primijenjene, primjerice rad koji je Goran Radošević prošle godine potpisao za Animafest.

A inspiracija gradom, kako primjećuju i kustosice izložbe, nudi brojne motive, naći će se na tim ilustracijama susjedi, plac i kumice, sudari, automobili, bicikli, tramvaji i motori, stambena naselja, neboderi, blokovi, kuće i dvorišta, zaposlene gradske djevojke, smetlari i poštari i sl. U slučaju kad je Zagreb protagonist, koristi se i ulični žargon poput cipelcuga i cajtnota. Uz Zagreb, prikazani su gradovi poput Belfasta, Praga, Chicaga, Bologne te poneki distopijski.

Ne bih se, dakle, složila s tvrdnjom da je dobra primijenjena ilustracija endemska biljka, jer mnogo je i slikovnica naših autora koje pokazuju zavidnu vizualnu razinu. A na ovoj izložbi posebno mjesto zauzimaju i naslovnice izdavača Fraktura. Djelomice smo ih imali prilike vidjeti u Galeriji Račić, no ne i sve. Spomenimo naslovnice Vedrana Klemensa za “Smokvu” Gorana Vojnovića, Gordane Bakić za knjigu “Obustaviti postupak” Claudija Magrisa, Klare Rusan za knjigu Miljenka Jergovića “Sarajevo, plan grada”, Ivane Pipal za knjigu “Sofija se uvijek odijeva u crno” Paola Cognettija i sl.