Slikar, grafičar, dizajner i jedan od naših najvećih umjetnika druge polovine 20. stoljeća, Ivan Picelj, za života je govorio da ne želi retrospektivu. Čemu, kada on i dalje stvara, retrospektive su za mrtve umjetnike, u svom bi stilu znao reći. Razgovarali smo posljednji put dok je pripremao izložbu u Klovićevim dvorima 2005. godine, no ne za novine. Smetala ga je medijska pompa, neka njegova umjetnost govori umjesto njega, sjećam se da je ponavljao, i davao izjave novinarima na kapaljku, ako ih je uopće davao. Sva njegova pažnja bila je usmjerena na postav izložbe, s metrom je obilazio prostorije i pazio da sve štima u milimetar. S njim je bio i njegov veliki prijatelj, talijanski umjetnik Getulio Alviani. Od te je izložbe prošlo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....