TITOVA PLOVEĆA REZIDENCIJA

ČETVRTI ŽIVOT BRODA GALEB U sjeni polemika, ideoloških sukoba i neizvjesne milijunske investicije da se pretvori u muzej

 Matija Djanješić / CROPIX
 

Izložba “Četvrti život broda Galeb”, koja se do 31. kolovoza može pogledati u Muzeju grada Rijeke, otvorena je u trenutku kada je taj četvrti život iz naslova prilično neizvjestan za bivšu Titovu ploveću rezidenciju.

Prva tri života bila su talijanski trgovački brod za prijevoz banana koji je potom u Drugom svjetskom ratu preinačen u njemački minopolagač da bi, nakon rata, postao školski brod JRM-a koji je Josip Broz povremeno koristio za državnička putovanja, a četvrti život trebalo bi biti pretvaranje u brod-muzej, što je jedna od ključnih infrastrukturnih investicija koje prate projekt Rijeka - Europska prijestolnica kulture 2020.

Za brod-muzej Grad Rijeka je, u paketu s Palačom šećerane u sklopu kompleksa Benčić, aplicirao prema europskim fondovima i odobreno im je 69 milijuna kuna, no s Galebom je priča zapela već na prvom natječaju. Tada se, za obnovu koju je Grad procijenio na 27,6 milijuna kuna bez PDV-a, javilo samo remontno brodogradilište Viktor Lenac s ponudom koja je bila više nego dvostruko veća, 60 milijuna.

U lipnju ove godine raspisan je novi natječaj težak 35,2 milijuna kuna bez PDV-a koji je još u tijeku, a da li se netko javio i jesu li ponude realne znat će se danas, 23. srpnja u 10 sati, kada slijedi otvaranje. Rok za izvođenje radova je prosinac 2020., dakle zadnji mjesec u godini EPK, ali u ovom trenutku je, bez obzira na rezultate natječaja, još uvijek neizvjesno da li će se cijela priča uopće realizirati.

Matija Djanješić / CROPIX

Kredit za obnovu

Naime, “četvrti život” Galeba zapeo je na Gradskom vijeću Grada Rijeke, gdje se nedavno trebalo glasati o 44 milijuna kuna kredita za obnovu broda i Palače šećerane. Rasprava je trajala do dva ujutro, a omjeri snaga u vijeću bili su 18:18 za i protiv pa je glasanje odgođeno za 24. srpnja, dakle dan nakon otvaranja ponuda.

Pretvaranje Galeba u brod-muzej podiglo je više prašine nego sva infrastruktura zajedno koja bi trebala pratiti projekt EPK, a razlozi za “napad” na Titov brod uglavnom su ideološke naravi, iako se povremeno maskiraju u financijske, s obzirom na cijenu koju je Rijeka do sada za njega platila i očito misli nastaviti plaćati.

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel je vijećnike pokušao uvjeriti da bi odustajanje od Galeba, inače spomenika kulture pod zaštitom RH, ugrozilo i projekt Palače šećerane, jedinstvenog baroknog objekta na kojem su radovi odmaknuli preko polovice, a financira se iz iste europske i gradske kase kao i brod.

Veza s Rijekom

Naime, u slučaju odustajanja od projekta, Rijeka bi Europi morala vratiti 14 milijuna kuna koji su do sada povučeni i još platiti penale do 20 posto vrijednosti investicije, a osim toga, trebala bi osigurati i dodatnih 25 milijuna da se barem dovrši već započeta Šećerana. Radi se, kako tvrdi Obersnel, o iznosu koji je otprilike jednak onomu predviđenog kredita, plus što se Galeb ne bi rekonstruirao i što bi to bio jedinstven slučaj da neki grad svojevoljno vraća već odobrena i djelomično isplaćena bespovratna europska sredstva. Hoće li ta argumentacija promijeniti mišljenje barem jednog vijećnika, koliko Obersnelu treba za izglasavanje kredita, vidjet će se u četvrtak.

Matija Djanješić / CROPIX

U međuvremenu, izložba u Muzeju grada Rijeke već je polučila dosta veliku pažnju. Postav, među ostalim, nudi odgovor i svim protivnicima projekta broda-muzeja koji kao argument povlače to da Galeb s Rijekom nema nikakve veze. Prva i najočitija veza je to što je u ratu bio potopljen u riječkoj luci, i to torpedom koje je riječka inovacija, no izložba riječki dio priče o Galebu razvija u drugom smjeru. Dizajn interijera i namještaja u Galebu, izuzetno elegantnog, nerazmetljivog i u duhu 60-ih, koji je djelomično restauriran, a sada i izložen, potpisuje Riječanin Zorko Lah.

Riječka tvrtka Brodoprojekt, koja je u Jugoslaviji bila jedan od najboljih brodograditeljskih projektnih biroa i rasadnih vrhunskih inženjerskih kadrova, da bi završila očerupana i ugašena u vrtlogu privatizacije 90-ih, izradila je svojevremeno projektnu dokumentaciju za jednu od rekonstrukcija Galeba i taj se vrijedan arhivski materijal, među ostalim, može pogledati na izložbi. Na Galebu su, kao školskom brodu JRM-a, plovile tisuće Riječana i Primoraca, a Miodrag Šepić iz Rukavca bio je zapovjednik broda od 1965. do 1972., dok je upravitelj stroja bio Dušan Milić, mornaričko-tehnički pukovnik iz Sušačke Drage.

Matija Djanješić / CROPIX

Vježbalište demokracije

Autorice izložbe Nataša Babić i Ema Makarun vrlo su pregledno ispričale priču o Galebu, pokrivši razne segmente, od državničkih putovanja preko industrijske ostavštine do dizajna. Mogu se tu uživo vidjeti i Titove uniforme i namještaj i mnoštvo fotografija, videosnimke i slično, sve uz jasnu i preglednu kronologiju turbulentne povijesti broda.

Budućim brodom-muzejom, ako ga se uspije realizirati, upravljat će Muzej grada Rijeke, a stalni je postav osmislila dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović, autorica niza zapaženih muzejskih postava, među kojima i nagrađenog Muzeja Sinjske alke te Gradskog muzeja Vukovara. Postav je, naravno, zamišljen s jasnim odmakom od bilo kakvih ideologija, u skladu sa suvremenom muzeologijom, no dio riječke javnosti i politike, poglavito HDZ i MOST koji participiraju u vijeću sa značajnim brojem zastupnika, ne gledaju na to na taj način.

Zbog broda su u Rijeku posljednjih godina došli deseci novinarskih ekipa iz brojnih svjetskih zemalja, o njemu su snimani vrlo gledani strani dokumentarci. Interes, dakle, postoji, a odluka da li će ga se pokušati oploditi ili će brod nastaviti skupljati ruzinu ostaje na gradskim vijećnicima koje su izabrali građani Rijeke. Galeb je, dakle, u ovom trenutku, u limbu u kakvom se zatekao, neka vrsta vježbališta demokracije, kao i fiskalne odgovornosti prema građanima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. prosinac 2024 16:09