PROTAGONISTI BAUHAUSA

IVANA TOMLJENOVIĆ MELLER Život kakav nalazimo u filmovima i uzbudljivim romanima

Javni lik Ivane Tomljenović Meller bio je dominantan gotovo cijelog njezina života i zasjenio je lik slikarice, fotografkinje, dizajnerice i pedagoginje. Na Bauhausu je provela dva semestra 1929./30.

Životna priča Ivane Tomljenović (1906.-1988.) nalikuje intrigantnom i uzbudljivom romanu ili glamuroznom filmu. Podrijetlom je iz ugledne i bogate zagrebačke obitelji. Njezin otac bio je pravnik i političar, neko je vrijeme obavljao funkciju bana Hrvatske i Slavonije. Bila je jedna od djeveruša na vjenčanju kralja Aleksandra Karađorđevića i rumunjske princeze Marije von Hohenzollern-Sigmaringen u Beogradu 1922. Kao uspješna sportašica bila je miljenica publike i tiska, članica državne reprezentacije u nizu sportova i osoba čiji je životopis objavljen u sportskoj enciklopediji. Često je putovala i boravila u europskim prijestolnicama, u Beču, Berlinu, Parizu i Pragu.

Javni lik

Javni lik Ivane Tomljenović bio je dominantan gotovo cijela njezina života i zasjenio je lik slikarice, fotografkinje, dizajnerice i pedagoginje.

Školovala se na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (1924.-1928.), Kunstgewebe-schule u Beču (1928.-1929.) prije nego što je, igrom slučaja, školovanje završila na znamenitoj umjetničkoj školi Bauhaus u Dessauu (dva semestra u školskoj godini 1929./30.).

Na Bauhausu je izvela konstrukcije i projekte za reklame i naslovnice knjiga, snimala fotografije i kratki film. Znanje stečeno na Bauhausu primijenila je u kasnijem radu, u izradi scenografija, uređenju izloga trgovina, dizajnu plakata i naslovnica knjiga. Bavila se pedagoškim radom u Beogradu i Zagrebu. Pretkraj života izradila je intrigantno autobiografsko djelo, niz albuma u kojima je montažom fotografija i teksta ispričala svoj uzbudljivi život.

Na Bauhaus odlazi nakon predavanja Hannesa Meyera u Beču: Bauhaus je u vrijeme Ivanina boravka doživljavao zenit umjetničke i edukacijske aktivnosti. Ravnatelj škole, arhitekt Hannes Meyer, bio je okružen sjajnim timom predavača, među kojima se ističu Josef Albers, Ludwig Hilbersheimer, Vasilij Kandinski, Paul Klee i Walter Peterhans.

Premda je Ivana Tomljenović tamo provela razmjerno kratko vrijeme, njezin opus realiziran u Dessauu iznimno je vrijedan i inovativan.

Prizori iz kantine

U vrijeme pohađanja novoosnovamog Fotografskog odjela izvela je niz vrlo kvalitetnih fotografija. Radi se o portretima školskih kolega, prijatelja ili posjetilaca Bauhausa, kao što su Grete Krebs, Thomas Flake, Naf Rubinstein, Günter Menzel, Tibor Weiner, August Bohutinski, Selman Selmanagić, Kurt Stolp, Ernst Toller i drugi. Jedna od važnih karakteristika života i školovanja na Bauhausu bio je cijeli niz zabavnih i sportskih aktivnosti. Ivana je bila aktivno uključena u sva događanja, o čemu svjedoče njezine atraktivne fotografije koje prikazuju rad i aktivnosti u školi, ali i veselu atmosferu, kao što su prizori iz kantine, pripreme za zabavu i sportski događaji. Neke od fotografija jasno pokazuju zanimanje za vizualnu estetiku “Nove objektivnosti”. To se odnosi na motive s gradilišta, snimljene tijekom posjeta gradilištu Gropiusove škole u Bernauu. Sklonost eksperimentu odrazila se i u fotografskom mediju. Neke su fotografije izvedene dvostrukom ekspozicijom. Fotografski predložak rabila je za fotokolaže, skice za plakate (New Gillette Blade) ili omote knjiga (“Sonne am Niger”).

Posebnu pozornost zaslužuje i kratki dokumentarno-eksperimentalni film snimljen filmskom kamerom Pathé u Dessauu 1930. godine. Sastavljen je od niza kratkih kadrova, većinom fokusiranih na lica ljudi za koje možemo pretpostaviti da su njezini prijatelji, studenti Bauhausa, ili da su povezani sa školom. Prikazani su u neformalnim situacijama. Film je jedini poznati sačuvani rad nekog od studenata ili profesora nastao na Bauhausu u vrijeme djelovanja škole.

Komunističke ideje

Ako je za njezin dolazak u Dessau bila važna želja za pustolovinom i potraga za novim, odlazak je povezan uz splet političkih tenzija prisutnih u Njemačkoj. Ivana Tomljenović po uvjerenju je bila ljevičarka, bliska komunističkim idejama. Održavala je stalne kontakte s nizom istaknutih članova ilegalne Komunističke partije Jugoslavije. Indirektan povod napuštanju Bauhausa bila je skupna pobuna studenata protiv trajanja Vorkursa (početnog tečaja), ali su u pozadini svega bile političke tenzije između komunista i sve jačih nacista. Taj je sukob kulminirao smjenom Hannesa Meyera s mjesta ravnatelja Bauhausa i njegovim odlaskom s nekoliko studenata u Moskvu. Na njegov položaj imenovan je arhitekt Mies van der Rohe. On nastoji zadržati Bauhaus izvan političkih sukoba, pa se studentima zabranjuju sve političke aktivnosti.

Odlaskom iz Dessaua kratko se vrijeme zadržava u Berlinu, pa u Parizu, a zatim se nastanjuje u Pragu. Iskustva Bauhausa zaživjela su u njezinu radu u neočekivanoj formi, kao svjetlosno-kinetičke instalacije u izlozima praških trgovina realizirane u suradnji sa suprugom Alfredom Mellerom.

Nakon suprugove smrti seli se u Beograd. Od 1938. godine živi u Zagrebu, gdje sve do 1957. godine predaje u srednjim školama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 07:34