IZLOŽBA U KLOVIĆEVIM DVORIMA

FOTKE!!! POVIJEST HRVATSKE ILUSTRACIJE Velika strast Knifera, Vanište i Šebalja za koju dosad nismo znali

Radovi su premijerno bili izloženi na nedavnom Sajmu dječje knjige u Bologni

Vjeran Zuppa, s pravom, tvrdi da onaj tko ne čita dječju literaturu, nije u poziciji razgovarati o literaturi za odrasle. Danas je dječja ilustracija kod nas, za razliku od mnogih ostalih umjetničkih grana, vrlo moćna.

slikovnice s preciznim, no neobičnim ilustracijama Tomislava Torjanca koji prvo radi ulja na platnu na temelju kojih nastaju slikovnice, zatim ponekad i strašne priče Zdenka Bašića, primjerice “Sjeverozapadni vjetar” na temelju legendi koje su mu pripovijedale njegove bake, pa dobroćudna čudovišta Stanislava Marijanovića, prepoznatljiv rukopis Svjetlana Junakovića, da nabrojimo samo neke. Zatim knjiga “Pio i Pepe” Mauricia Ferlina koju ilustrira Danijel Žeželj, ili, pak, slikovnica Ivane Pipal, i njena priča o teti Mandi. Sve su to vrlo važna djela i važni autori, ne uvijek prisutni u javnoj percepciji onoliko koliko bi trebali biti.

Prva knjiga 1864.

No, do sada je bilo slabo istraženo koliko je ova grana jaka i kroz povijest i da su neke od najboljih ilustracija za djecu radili umjetnici poput Naste Rojc, Ljube Babića, Miljenka Stančića, Julija Knifera, Josipa Vanište i mnogih drugih.

Povijest dječje ilustracije kod nas, po tematskim cjelinama, prvi put u opsežnijoj mjeri, istražile su Vanja Žanko, Nataša Govedić, Ana Šilović i Hana Lukas Midžić, za Sajam dječje knjige u Bologni, kojemu je Hrvatska ove godine bila počasni gost. Tim je povodom tiskan i impresivan katalog na engleskom jeziku, a izložbu ilustracija pod nazivom “Živa voda pripovijeda” od jučer možemo vidjeti i u Zagrebu, na izložbi u Klovićevim dvorima.

U povijesti se prva ilustrirana knjiga za djecu u Hrvatskoj, “Mala zviernica”, javlja kasno, 1864., što je više od dvije stotine godina nakon pojave prve ilustrirane knjige za djecu “Orbis Pictus” na latinskom i njemačkom. Navodno je književnica za djecu Jagoda Truhelka također crtala ilustracije, i to uglavnom uz svoje knjige, no nije ih potpisivala (jedan od njezinih pseudonima, kad je surađivala s Vijencem, bio je a.m. sandučić). Truhelka je jedina poznata ilustratorica dječjih knjiga u 19. stoljeću uz Adalberta Nikolu Laupperta, za ostale se crteže ne zna tko su autori.

Čarobni svijet

Na početku 20. stoljeća ilustracije su potpisivane, među autorima su i Nasta Rojc i Ljubo Babić. Riječ je o ilustracijama u kojima nema kompromisa, naročito ne kod Babića, one su povezane s njegovim likovnim jezikom. Nasta Rojc je klasičnija u pristupu, ilustrira (crno-bijeli crtež) “Čudnovate zgode Šegrta Hlapića” Ivane Brlić Mažuranić, u kojoj posebnu pažnju posvećuje svakom detalju. Ilustracije Ljube Babića u katalogu se, s pravom, uspoređuju s rukopisom znamenite slike “Crvene zastave”. Babić ilustrira (inicijale je izradio Tomislav Krizman) bajku koja se odvija pod vodom, “Čarobni svijet” Eme Božičević, Izvanredno izdanje MH.

Izvrstan je prizor “Vještica”, sa ženama odjevenima u tamnu odjeću, čija su lica sa samo par poteza na granici groteske, oko stola. Ili, mase ljudi, na sivoj pozadini, s crvenim kontrastima. Ema Božičević danas je skoro pa zaboravljena autorica, a okušala se u mnogim formama, uz dječje knjige i u ljubavnim, no čini se da je u svoje doba bila vrlo cijenjena, kad su za nju bili radili Babić i Krizman.

Vaništin minimalizam

Među najzanimljivijim ilustracijama su one Andrije Maurovića za “San mladog ribara” Krste Mihotića.

Poslije rata, za knjigu “Vrzino kolo”, ilustracije radi Miljenko Stančić, Mladen Veža za “Družbu Pere Kvržice”, Josip Vaništa za “Vlak u snijegu” Mate Lovraka - crtež je minimalistički, dječaka vidimo s leđa kako čisti snijeg. Godine 1978., u jeku meandara, Julije Knifer bavi se posve drukčijom formom, za “Družinu Sinjega galeba” Tone Seliškara radi brodicu na plavom moru, uz plavo sunce, te obrise crno-bijelog grada.

U likovnom se kontekstu poslije rata hvale ilustracije Vladimira Kirina, posebno za knjigu “Don Quijote” - razrađeni likovi, slikarski rukopis, obilna upotreba chiaroscura i dramatike.

Kirin je u doba NDH bio na čelu “komisije za kulturnu djelatnost u kulturnim centrima Reicha”, i nakon rata je zbog toga izgubio profesorsko mjesto na Likovnoj akademiji. S ilustracijama je započeo 20-ih, uz djela Ivane Brlić Mažuranić. Njezina djela ilustrirali su i Cvijeta Job, Krešimir Zimonić, pa i Zdenko Bašić...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:49