Šesnaestogodišnji vojnik Jean Bosco živi u kolibi s nekoliko starijih vojnika, pripadnika Mayi-Mayi milicije. Fotograf Zoran Marinović snima ga u trenutku dok pali cigaretu, a iz pozadine ga promatra njegov stariji kolega. Lice mladića u prvom planu je zamućeno. No, ne samo zbog toga što je zamućeno, teško je bilo kakav osjećaj iščitati s njegova mlada lica. Ili je koncentriran na trenutak, na paljenje cigarete i ni na što drugo, ili je naprosto svaku emociju naučio kontrolirati. Na drugoj fotografiji Marinoviću ovaj vojnik pozira, s već zapaljenom cigaretom, tik je uz njega odložen kalašnjikov. Kalašnjikovom se služe i dječaci mnogo mlađi od Jeana Bosca, za njih ovakav prizor nije neuobičajen. Prizor je snimljen u Kongu, a autor fotografije Zoran Marinović proputovao je mnoge ratne zone. Ipak, tvrdi, upravo je u ovoj zemlji, u kojoj je u posljednje tri godine bio šest puta, vidio najpotresnije prizore. Najčešći su motiv snimljenih fotografija djeca-vojnici. Ove su fotografije konkurirale i u izboru za najbolju fotografiju HND-a.
Ulazak u Siriju
A izložbu “Jučer/sutra” Zorana Marinovića, koju organiziraju Crveni križ i UNHCR, mogli smo vidjeti u zagrebačkom HDLU, nakon čega će biti postavljena u Poreču, Puli, Osijeku i Dubrovniku.
Riječ je o seriji od 45 fotografija koje je snimao posljednje tri godine. Fotografije prate konflikte, izbjegličke krize, ratom ugrožena područja. Uz Kongo, fotografije su snimljene u Afganistanu, Iraku, Sudanu i - Siriji. U razrušenom Homsu te okolnim mjestima snimao je ovog ožujka, točno četiri godine nakon početka krize. “Koliko znam, uz mene i jednog kolegu iz Beograda nitko nije uspio ući na ovo područje”, kaže Marinović. Izbjeglica je iz Sirije, podsjetimo, sedam milijuna, Marinović je obišao mnoge izbjegličke kampove.
Fotografije su na ovoj putujućoj izložbi crno-bijele. Na pitanje zašto, Marinović odgovara: “Fotografije oponašaju stvarnost. A crno-bijeli svijet uistinu najbolje pokazuje živote tih ljudi.”
Nadrealni karakter
Većina fotografija koje je snimio u Siriji izvještava o situaciji, Marinović je tamo bio u ulozi reportera. No, u galerijama su one fotografije na kojima je jasno vidljivo da mu pojedinci poziraju. “Fotografije koje izlažem nisu dokumentarne. Želio sam čitavoj situaciji dati nadrealan karakter, i zato sam neke od protagonista zamolio da mi poziraju, no na mjestima gdje bi ih susreo”, kaže dok promatramo prizor djevojčice kako za špagom vuče improviziranu igračku od kašete na četiri kotača, s utovarenim kamenčićima. Ona stoji sama na prašnjavom putu, pod tamnim nebom, ispred izbjegličkog kampa na granici Jordana i Sirije, i baraka od reciklirane plastike. Na jednoj je snimci, iz Sudana, dječak koji pušta improviziranog zmaja načinjenog od materijala koji podsjeća na celofan, dok ga promatraju ostali dječaci iz pozadine. Mnogi gledaju i prema fotografu. Uz ruševine iz Sirije, i djecu vojnike u Kongu, na izložbi su i prizori iz zatvora u Paragvaju, ili polja opijuma u Afganistanu.
Marinović, 41-godišnji autor brojnih reportaža te dokumentarnih filmova, među kojima su i “Dijamanti iz pakla”, u Dubrovnku. Freelancer je. Često putuje u ratne zone. Surađuje s brojnim svjetskim medijima i magazinima. Upravo su mu javili da će odabrane fotografije s izložbe objaviti i Newsweek.
Fotografija može isto biti moćno oružje
Danas su glasne kontroverze oko ratne fotografije. Za mnoge od ikoničnih fotografija iz rata vodi se žustra rasprava je li namještena. Teoretičarka Martha Rosler, koja je kritična prema ovoj praksi, smatra da su neki ratni reporteri motivirani “kombinacijom egzoticizma, turizma, voajerizma, lova na trofeje”...
No, kritičarima odgovara Ron Haviv: “Danas živimo u društvu vrlo fragmentiranih informacija” te: “Vrlo ću rado prihvatiti bilo kakvu mogućnost da moje fotografije budu viđene, jer ljudska drama koja se na njima odvija postat će dijelom javnog diskursa i ljudi će na njih obratiti pažnju”.
Marinović pripada skupini fotografa kojoj i Haviv, želja mu je da snimljeni protagonisti i njihova patnja postanu dijelom javnog diskursa. “Fotografija je moćno oružje”, kaže.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....