MARTINA BATOVIĆ ZA JUTARNJI

DIREKTORICA LONDONSKOG DOROTHEUMA O TRENDOVIMA NA TRŽIŠTU UMJETNINA Sakupljanjem djela suvremene umjetnosti imamo prst na pulsu vremena u kojem živimo

 Jakov Prkić / CROPIX
Dok god u Hrvatskoj ne postoji kritična masa galerija koje žive isključivo od svoje djelatnosti i dok se ne definiraju galerije koje rade s umjetnicima, teško da će se značajnije razviti bilo kakva druga tržišna djelatnost

Martina Batović direktorica je londonske podružnice znamenite aukcijske kuće Dorotheum. Uz 40. Splitski salon, koji ove godine za temu ima suvremeno tržište umjetnina, u Galeriji umjetnina Split održala je predavanje pod nazivom “Zašto je važno skupljati suvremenu umjetnost”.

Ova povjesničarka umjetnosti iz Splita, na poslijediplomski je otišla u Sotheby’s Institut gdje je magistrirala, neko je vrijeme radila u londonskoj aukcijskoj kući Bonhams, nakon čega su je pozvali da pređe u Dorotheum u istom gradu.

Zašto je važno skupljati suvremenu umjetnost?

- Važno je podržavati umjetnike i dati im priliku i mogućnost za stvaranje i umjetničko izražavanje. Sudjelovanjem u kolekcionarstvu suvremene umjetnosti imamo prst na pulsu vremena u kojem živimo, svijet kroz viziju umjetnika oko nas koji ga vide drukčijim očima. Umjetnine pružaju intelektualnu i emotivnu stimulaciju koja nikad ne prestaje, i život s njima, a u tom smislu s djelima suvremene umjetnosti, nas obogaćuje i posebno povezuje s vremenom u kojem živimo.

Hrvatski kolekcionari ipak i dalje radije kupuju Vlaha Bukovca i ostale majstore moderne umjetnosti. Zašto?

- Kolekcionari kupuju ono što vole, i važno je podržavati svu kolekcionarsku aktivnost. Kolekcionari često skupljaju ono što ima provjerenu vrijednost, i što je prošlo test vremena. To pogotovo nije neobično u sredinama u kojima se sama kultura kolekcionarstva i komercijalan odnos prema umjetnosti još uvijek razvija. Nije rijetkost da se dubljim i malo hrabrijim ulaskom u svijet suvremene umjetnosti i njenu problematiku kolekcionari “zaraze” i tom vrstom umjetnosti, te bogatstvom koje pruža direktan kontakt s umjetnicima čija djela sakupljaju.

Može li se što učiniti da se takva percepcija kupovine umjetnina promijeni?

- Mislim da je prije svega važno podržavati svaku vrstu interakcije s umjetnosti, i muzejske aktivnosti, a pogotovo kolekcionarsko i tržišno djelovanje. Kupovna aktivnost i percepcija kod domaćih kolekcionara promijenit će se onda kada zaživi aktivna komercijalna suvremena galerijska scena, gdje će se budući kupci moći susretati s umjetnicima i obrazovati o njihovom radu i djelovanju. Dok se to ne dogodi, kupci nemaju previše izbora već kretati se u okvirima umjetnina koje im se nude - bilo u muzejskom ili u komercijalnom kontekstu.

Zadnji put kada smo razgovarale, spomenule smo i o neregulirano tržište umjetnina u Hrvatskoj, no ta se situacija nije promijenila, iako je prošlo par godina...

- Vjerojatno će proći dosta vremena dok se tržišna aktivnost u zemlji ne pokrene s točke na kojoj se nalazi danas, pogotovo ako govorimo o prodaji i preprodaji suvremenih djela. Dok god ne postoji kritična masa komercijalnih galerija koje žive isključivo od svoje galerijske djelatnosti i dok se ne definiraju galerije s različitim programima koje rade s umjetnicima koje promoviraju, prodaju i izlažu, a to je takozvano primarno tržište, teško da će se značajnije razviti bilo kakva druga tržišna djelatnost, pogotovo (sekundarna) aukcijska aktivnost.

Ne možete trčati dok ne znate hodati, i očekivati da će se tržište samo pokrenuti kroz aukcije ili prodaju izvan sustava galerija nerealno je. Postoje određeni napori da se stvari pokrenu s mrtve točke, u smislu osnivanja lokalnih sajmova ili aukcija, i to je pohvalno jer je svako približavanje umjetnosti široj publici vrijedno podrške, ali bez osnovnih tržišnih temelja neće se moći puno izgraditi.

Trenutačno ste na čelu britanske podružnice aukcijske kuće Dorotheu. Upravo su iz vaše kuće postigli visoku cijenu, preko 100 tisuća dolara, za sliku Julija Knifera. Kako funkcioniraju ti mehanizmi, da se pojedinim autorima koji to zaslužuju podigne cijena?

- Dorotheum je osnovan 1707. i jedna je od najstarijih aukcijskih kuća na svijetu: danas ima 40 specijaliziranih odjela i preko 600 aukcija godišnje. U sektoru suvremene umjetnosti, koji je moja specijalizacija, broj umjetničkih djela je nepresušan jer su umjetnici živi te i dalje stvaraju umjetnine. Da bi umjetnik postigao značajnu cijenu na aukcijskom tržištu potrebna je bogata izlagačka aktivnost, pogotovo na međunarodnoj sceni, i kada se međunarodni kolekcionari upoznaju s radom onda se može očekivati kvalitetan rezultat na aukciji.

Također je važno da se djelo koje se nudi na aukciji nije previše izlagalo na tržištu, jer je “svježina” ponuđenog djela izuzetno važna ozbiljnim kolekcionarima. U slučaju Julija Knifera sigurno je pomoglo što je radio u inozemstvu i što su mu djela u važnim javnim i privatnim kolekcijama izvan Hrvatske.

Dorotheum

Postoji li još neki autor kojeg biste rado ponudili na aukciji, a iz Hrvatske je?

- Osobno jako cijenim rad Ivana Kožarića, i bilo bi mi drago vidjeti značajniji interes za njegove radove na aukcijama.

Postoji li neki vama najdraži rad koji je prodan otkako ste na čelu britanskog Dorotheuma?

- U svibnju 2017. smo na aukciji ponudili skupinu djela umjetničkog pravca enformel uključujući i prekrasnu sliku talijanskog umjetnika Emilia Vedove “Tensione” iz 1959, koja je bila prodana za cijenu višestruko viša od naše procjene - atmosfera u sali je bila fantastična i to su uvijek posebni trenuci.

Započeli ste karijeru u Seymours Art Advisers radeći na nabavi djela za privatne i korporativne klijente diljem svijeta. Kako je kod vas započeo interes prema ovom, tržištnom segmentu umjetnosti?

- Od samog kraja studija, kada sam aktivno razmišljala što dalje u karijeri i kada sam se prvi put ozbiljnije susrela s radom međunarodnih aukcijskih kuća, zanimao me komercijalni aspekt svijeta umjetnosti, te dinamika koja je dosta drugačija od muzejske. Taj dinamičan spoj tržišta i umjetnosti, proučavanja što ljude potiče na ulaganje, često značajnih sredstava, u nešto poput umjetnosti fascinira me sve ove godine, i interes za tu stranu moje struke u meni ne jenjava.

Područje vašeg interesa su avangardni pokreti 50-ih i 60-ih, ali i žene umjetnice. Koje biste autorice posebno istaknuli?

- Umjetnice su predugo bile u sjeni svojih muških kolega, i srećom taj trend se značajnije mijenja. Imena koja su mi osobno bliska po umjetničkom izričaju i produkciji od živućih umjetnica svakako su Jenny Holzer i Marina Abramović, s objema sam imala sreće surađivati ove i prošle godine na dobrotvornim projektima, te Cindy Sherman i Jenny Saville. Od umjetnica koje više nisu s nama to su austrijska umjetnica Maria Lassnig, koju često nudimo na našim aukcijama i za koju držimo svjetski aukcijski rekord još od 2014. godine, te Louise Bourgeois, Ruth Asawa i Joan Mitchell, da izdvojim samo neka od imena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. prosinac 2024 23:57