Dizajneri Božesačuvaj koji su obilježili scenu zagrebačkih 90-ih

“Ukradi roditeljima zadnje pare i spizdi ih u Jabuci”. “Mi držimo vašu djecu, ne stvarajte paniku”, “50 godina živjeli smo u komunističkom grijehu, zato ćemo od sada 50 godina postiti”.

Ovo su samo neke od dosjetki koje je 90-ih godina na svojim plakatima stvorio dizajnerski dvojac Božesačuvaj, koji su činili Albino Uršić i Boris Kuk, svima poznatiji kao Bino i Boro. Odgovorno tvrdim da nema nijednog pravovjernog pankera koji u svojoj kolekciji koncertnih ulaznica ne čuva barem jednu s njihovim potpisom, kao što nema nijednog audiofila koji ne posjeduje barem jedno izdanje za koje su oni radili omot.

- Na početku smo se htjeli isfurati pod pseudonimom, ali vrlo brzo su nas provalili i ta naša zezancija preko noći je postala čudovište - objašnjava Kuk, danas samostalni dizajner koji se bavi izdavaštvom. Uršić je danas kreativni direktor Real grupe, a s dvojcem smo se našli uoči izložbe u povodu 45 godina Jabuke koja se večeras otvara u Arheološkom muzeju, kluba čiji su vizualni identitet izgradili upravo Božesačuvaj.

Brojne legende

- Znamo se sa Srednjaka još otkad smo bili klinci. Obojica smo upisali Primijenjenu i brijali na strip, grafiku i punk. Osamdesetih smo izlazili pred Kavkaz, a ime Božesačuvaj prvi put se spominje u jednom romanu o ZET-ovcima koji smo sami napisali - priča Uršić dok mi pokazuje malu bilježnicu koju još čuva.

Kada su prvi put otišli u Jabuku, 1982. godine na koncert Marka Brecelja, na ulazu je, sjećaju se, stajao Johnny Štulić i pričao s redarima.

- Frendovi iz bendova uvijek su nas žicali da im radimo plakate za koncerte i tako je sve krenulo - prisjećaju se. Radili su plakate za Psihomodo Pop, Majke, Hladno pivo, Zadrugu, Studeni Studeni, izdanja Zdenka Franjića... Mnogi od tih bendova svoju su karijeru započeli upravo u Jabuci - svoj prvi koncert tamo je održao Laufer, pjesma “Šank” Hladnog piva nastala je baš za šankom Jabuke, a svojevremeno je Azra tamo održavala tajne, nenajavljene nastupe. Uoči rata na terasi Jabuke svirali su Carter USM, a devedesetih su njom prodefilirali i Cows, Hammerhead, Cop Shoot Cop, Killdozer, New Bomb Turks, Death in June, Chris i Carla i mnogi drugi.

O Jabuci kruže brojne legende, a jedna od njih je da Kris Novoselić tijekom posjeta Hrvatskoj nije imao direktan let za Zadar, pa je svratio u Jabuku, još prije nego što je Nirvana postala popularna.

Na sudu zbog nemorala

Jabuka je također krojila trendove; darkeri su svoj naziv dobili po kultnoj slušaonici “Dark dance” s početka 80-ih, a manje je poznato da je i naš novinar Inoslav Bešker svoju suprugu upoznao u Jabuci i od tamo napisao jedan od svojih prvih izvještaja - onaj s večeri šansone Ivana Zvonimira Čička, uništivši Čičku karijeru potencijalnog šansonijera. No, Božesačuvaj su odlično reagirali i na aktualni politički trenutak, pa su svojim radovima komentirali i hrvatsku posttranzicijsku zbilju.

- Odmah poslije faksa zaposlio sam se u jednom dizajnerskom studiju pa smo vikendom Boro i ja odlazili tamo i radili plakate. Zanat smo učili iz plakata 80-ih, a onda su došle devedesete, carstvo kiča i primitivizma, pa nije bilo teško naći inspiraciju za naše često vrlo cinične komentare - priča Uršić. Zbog jednog “nepoćudnog” uskršnjeg plakata završili su i na sudu, okrivljeni da šire blasfemiju i vrijeđaju moralne osjećaje građana. Uz kaznu od 12 tisuća dinara, sudac ih je i poučio kako se zapravo dizajniraju plakati, a sve pred zapanjenim studentima prava koji su u sudnici bili na praksi.

- Mi smo u plakate uveli jezik ulice i taj način razmišljanja je ono što te opredijeli - smatraju Bino i Boro, vrlo ponosni na trag koji su Božesačuvaj ostavili na alternativnoj sceni.