Kvadratura

Dubravka Rakoci: Učinila sam nešto novo. Čini se da je krug od platna, ali nije, već sam bojala fasadu. I to je bilo jako uzbudljivo

Dubravka Rakoci

 Ivan Posavec/
Krugovi su prepoznatljivi motivi ove zagrebačke slikarice. Najnoviji krug osvanuo je krajem studenoga u Splitu i to na prvoj gradskoj trafostanici Manuš

Krugovi su prepoznatljivi motivi zagrebačke slikarice Dubravke Rakoci. Obično ih izrađuje od platna, žutice, velikih su dimenzija te ih boji akrilnim bojama. U galerijama ili javnim prostorima na zidove ih fiksira klamericama. Krugovi budu crni, crveni, plavi, ponekad presavinuti, vidjeli smo ih na zvonicima, kulama... Najnoviji krug osvanuo je krajem studenoga u Splitu, gdje ta umjetnica inače često izlaže, i to na prvoj gradskoj trafostanici Manuš, koja je dalekovodom od 10 kV na drvenim stupovima bila povezana s hidroelektranom Vrilo-Majdan na rijeci Jadro. "Iz nje je 15. srpnja 1920. godine prvi put rasvijetljena splitska Riva", kaže Rakoci, dodajući kako je ta trafostanica još uvijek u upotrebi.

Krug je crveno-crn i kao da obavija trafostanicu. "Ja sam slikarica, moji radovi su slikarstvo. Početno, svima poznato, postoje formalni elementi koji slikarstvo čine slikarstvom - dvije dimenzije na površini, plošnost. I sada, moje veliko veselje je za podlogu odabrati arhitekturu, grad. Zid ili fasadu. Platna izrezana u oblik kruga, promjera oko 5 m, prostirem na zid u galeriji ili na fasadu građevine, od prepreke do prepreke, presavijam dio za koji nema mjesta, zatim bojam", objašnjava Rakoci svoj temeljni umjetnički prosede. Ovaj specifičan rad, koji je nastao u suradnji Galerije Kula i splitskog HEP-a, nosi naziv "Mimeomai" - što znači mimikrija. "Ovaj put sam učinila nešto novo. Čini se kao da je krug napravljen od platna, ali nije. Ovaj put bojala sam fasadu, i to je za mene bilo jako uzbudljivo", kaže.

Krugovi Dubravke Rakoci su jednostavni, no uvijek uzbudljivi, pa čak i onda kada zažive samo virtualno, kao u slučaju kada je crveni krug postavljen kraj Meštrovićeva paviljona - što je zapravo bila intervencija u arhivsku fotografiju Milana Pavića. O radu svoje kolegice često piše Goran Trbuljak, a njihov, u pravilu, zauman dijalog zabavan je, i ako samo malo obratite pažnju - sve vam bude jasno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 13:22