NIJE GRAD ZA POČETNIKE

FOTO Splitska arhitektura prošlog stoljeća propada jer nije dovoljno stara

ZAGREB - Split, kada je o arhitekturi riječ , nije grad za početnike. Tako je u jednoj rečenici definirao svoj rodni grad poznati splitski arhitekt Frano Gotovac. Splitsku je arhitekturu dvadesetog stoljeća, ponajviše onu poslijeratnu u doba Gotovca, obilježila stambena izgradnja, koja je nicala na novim i velikim prostorima, u donedavnim predgrađima ovoga grada. No, gotovo je posve izostala gradnja javnih sadržaja.

Dovoljno je da samo prolistate vodič “Split: Arhitektura 20. stoljeća”, bit će vam i jedno i drugo već na prvi pogled jasno. Vodič je upravo izdala skupina autora s Građevinsko-arhitektonskog fakulteta u Splitu na čelu s profesorom Darovanom Tušekom.

Počevši od secesijske palače Nakić koju je Špiro Nakić, arhitekt školovan u Beču, sagradio za svojeg oca, bogatog trgovca Vicka, pa sve do građevina koje se upravo dovršavaju poput novog Studentskog doma ovaj vodič baca nov i svjež pogled na arhitekturu Splita.

Uz svaku je građevinu, a ima ih točno stotinu, priča o tome zašto je važna i u kakvim je okolnostima sagrađena. Priče su upotpunjene i nizom zanimljivih detalja, poput primjerice toga da se vila Budva arhitekta Zlatibora Lukšića, koja je obilježila tridesete godine, tako zove jer je bračni par koji je gradio vilu želio da ih naziv stalno podsjeća na njihovo najljepše, romantično ljetovanje u Budvi.

Prvi vodič u Hrvatskoj

U vodič je uvrštena i adresa pojedinih građevina, nastojalo se omogućiti zainteresiranom pojedincu da u primjerenom vremenu obiđe odabrane lokacije.

Riječ je o prvom ovakvom izdanju u Hrvatskoj, iako su slični vodiči, a naročito oni koji se odnose na arhitekturu moderne, u svijetu veliki hit. Vodič, kako navodi Darovan Tušek, ima još jednu važnu funkciju: - Željeli smo da javnost prepozna vrijednosti moderne arhitekture 20. stoljeća, jer nam je namjera bila potaknuti energičnije mjere za njenu zaštitu i obnovu.

Za razliku od povijesnih zgrada i cjelina koje se na sustavan način i adekvatno i zaštićuju i obnavljaju, djela moderne arhitekture u pravilu su izložena brutalnim devastacijama, pregradnjama, dogradnjama, nadogradnjama, pa konačno i trajnom propadanju. Upravo nepostojanje famoznog “vremenskog odmaka” kada je riječ o modernoj arhitekturi često je krunski argument svima koji zbog posve banalnih i špekulantskih namjera uporno obezvređuju sve što je izgrađeno u 20. stoljeću, jer nije “dovoljno staro” da bi bilo vrijedno i da bi trebalo biti sačuvano. Pritom se ne poštuje niti ono elementarno pravo koje proizlazi iz zaštite autorskog prava.

Turbulentno stoljeće

Iako su obilježile Split 20. stoljeća, u toj priči upravo su najgore prošle građevine stambene arhitekture, koje su, kaže Tušek: - Desetljećima bile izložene ne samo neodržavanju nego i anarhičnoj slobodi različitih pregradnji, beskrajnom nadograđivanju i dograđivanju novih “korisnih kvadrata”...

U početku je na popisu za vodič bilo nešto više od tristotinjak građevina:

- Odabir 100 građevina ne znači popis svih kvalitetnih splitskih arhitektonskih realizacija, jer njih ima više. Željeli smo istaknuti zgrade koje su na najupečatljiviji način obilježile arhitektonsko stvaralaštvo ovog turbulentnog stoljeća.

Bing bang u 70-ima

Najintenzivnija je izgradnja u Splitu u poslijeratnim, šezdesetim i sedamdesetim godinama, koje obilježavaju dva prijelomna događaja: izgradnja Splita 3 i objekata za Mediteranske igre 1979. godine. Izgradnju tijekom ‘79. godine Tušek naziva Big Bangom u arhitekturi. Split 3 iz 1973. godine je pak najambiciozniji i najkompleksnije sagledan urbanističko-planerski i gradogradbeni projekt u prethodnom stoljeću u cijeloj Hrvatskoj:

- Iako nije potpuno realiziran, a i izvorni je projekt pretrpio niz promjena, upravo je Split 3 priskrbio Splitu prepoznatljivost na tadašnjoj europskoj arhitektonskoj sceni.

Općenito, u to doba niz je važnih autora, kao što su Lovro Perković, Stanko Fabris, Dinko Kovačić, Ivo Radić, Frano Gotovac i drugi, upravo stambenom izgradnjom ispisao sjajne stranice splitske moderne arhitekture: - Uz sve manjkavosti može se reći da je u uvjetima socijalizma senzibilitet u tretmanu javnog zajedničkog prostora bio na višoj planerskoj razini nego što je danas, kada je program često gotovo do brutalnosti podređen određenim interesima i neposrednim komercijalnim efektima maksimalne izgrađenosti.

Ipak, Split 20. stoljeća, kao i Split danas, nisu zaobišle velike polemike. Najžešća se vodila oko Kellerovih kuća, sagrađenih uz južni zid Dioklecijanove palače: one su i danas predmet stalne planerske nedoumice oko pitanja njihova zadržavanja ili uklanjanja. - Mislim da će i one, kao i zgrada Lučke kapetanije, još dugo tu ostati - kaže Tušek i dodaje:

- Ni program arhitektonskog natječaja za uređenje Rive nije ih doveo u pitanje. I taj je program “stao” kod ulaza u Dioklecijanove podrume, a prostor istočnog dijela Rive, koji otvara jednako tako “osjetljiva” pitanja, prepustio je rješavanju u nekim drugim vremenima.

GUP ništa nije riješio

Tranzicija je obilježila društvo u Hrvatskoj u posljednja dva desetljeća, a poratna je, intenzivna izgradnja otvorila vrata kvalitetnim pojedincima. No unatoč tomu, Tušek kaže: - Ne slažem se s tvrdnjom da je hrvatska arhitektura uspješno odgovorila na sve izazove tranzicije. Kad bi sve bilo sjajno kao što se to često nastoji pokazati, onda nam se ne bi događalo ono što se događa u našim gradovima, pa i u priobalnom pojasu.

To nas dovodi do pitanja Generalnog urbanističkog plana te pitanja kako riješiti neriješene gradske lokacije: - Neobična karakteristika novoga GUP-a jest to da je poput leopardove kože prekriven nepoznanicama. Riječ je o velikom broju zona čiji je budući program posve neizvjestan.

Tu su istočna i zapadna gradska luka, jugoistočni kvadrant Palače, stari “Hajdukov” plac, lokacije nekadašnjih baroknih bedema, poljudska uvala s vojnom bazom Lora, sjeverna obala poluotoka, gradsko smetište Karepovac, žnjanski plato... Kao da u Splitu ni jedan zadatak nije jednostavan. U budućem će razdoblju Split biti za arhitekte mjesto zanimljiva življenja.

U vodiču su neke zgrade 21. stoljeća, dvije su upravo u izgradnji, Gabrićeva Zgrada tri fakulteta i Studentski dom te centar Nene Kezića i Emila Šverka:

- Te nas zgrade vraćaju pravim vrijednostima, afirmiraju plemenitu odrednicu herojskih pionira svjetske moderne arhitekture, da svaka novogradnja mora “vratiti” javnom prostoru dio onoga što mu oduzima svojom impostacijom. U posljednje se vrijeme to sve više zaboravljamo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 23:49