Nitko ne zna što učiniti s imanjem u Wandlitzu, smještenom pokraj jezera Bogensee u njemačkoj pokrajini Brandenburg, sjeverno od Berlina. Za Josepha Goebbelsa, nacističkog ministra propagande, sagradila ga je njegova zahvalna zemlja neposredno prije početka Drugog svjetskog rata. Danas u vlasništvu Berlina, imanje na kojem je kasnijih godina komunistička partija sagradila niz spavaonica za potrebe škole za indoktrinaciju, leži beskorisno na račun javnosti, piše The New York Times.
To je kampus površine gotovo 20 hektara, kojim odjekuje prošlost dvaju totalitarnih režima. Imanje je prevelik teret državi koja ga ne može više nositi, a preskupo je da se proda kupcima nekretnina pa je Berlin jednostavno odustao od njega.
No smislili su novo rješenje: darovat će bivši nacistički dom, ali vlada, naravno, mora odobriti onoga tko će preuzeti njegove ključeve. U ogorčenom govoru izrečenom u parlamentu ovog proljeća Stefan Evers, državni senator za financije, poručio je kako se imanja moraju riješiti ili će ga srušiti, što je izazvalo pozornost potencijalnih novih vlasnika iz cijelog svijeta.
Za nekretninu je bio zainteresiran dermatolog, koji je želio otvoriti centar za njegu kože, ali i nekoliko lovaca na povoljne cijene, rekao je gospodin Evers nedavno u intervjuu u svom uredu u Berlinu. No dodao je da niti jedna ponuda nije bila prikladna.
Prijašnji upit za vilu, koji je uputila ekstremno desna skupina pokret Reichsbürger, obistinila je najgore strahove koje je vlast imala vezano uz vilu, a to je da će njezina pojava na tržištu privući neželjene kupce. Pokret, naime, poriče legitimitet sadašnje njemačke države, a nekim se njegovim članovima sudi zbog želje da sruše sadašnju vlast. Ovo je samo jedan od razloga zašto je vila godinama bila zanemarivana.
"Upravo je povijest mjesta razlog zašto Berlin nikada ne bi predao ovu zgradu u privatne ruke ako postoji rizik da se može zloupotrijebiti", rekao je gospodin Evers.
Sudbina vile nije samo logistička dilema za Njemačku, već otvara vrata za raspravu o većim i bitnijim temama kao što je ona treba li zdanja iz mračne prošlosti zadržati ili srušiti.
Prema Peteru Longerichu, povjesničaru i autoru "Goebbelsove" biografije, neposredno nakon Drugog svjetskog rata prevladavalo je mišljenje da treba krenuti dalje i ignorirati pitanje prijašnjeg vlasništva zdanja.
Malo je podataka, na primjer, o Hitlerovu stanu u Münchenu. U njemu je dugo bila policijska postaja u kojoj policajci još koriste Hitlerove drvene police za knjige, rekao je. To što zgradu sada nastanjuju policajci dobro je zato što podalje drži nacističke simpatizere kojih još uvijek ima i koji rado hodočaste na takva mjesta.
Prošle godine austrijska je vlada baš zbog toga preuredila Hitlerovo rodno mjesto u policijsku postaju, što je izazvalo žestoku raspravu. Kako se krajnja desnica ponovno pojavila u njemačkoj politici, došlo je do pomaka i neki sada smatraju da povijest treba očuvati kako se ona nikada ne bi zaboravila.
"Dugi je niz godina u školstvu dominirao stav koji zagovara da se prošlost jednostavno ignorira, ali nitko se s prošlošću ne miri bolje od Nijemaca. No možda će se u budućnosti povijest morati zapamtiti pa će ovakva zdanja ipak biti očuvana", rekao je gospodin Longerich.
Oko kuće je izrasla divlja šuma koja blokira vrata privatnog kina u kojem je Goebbels prikazivao svoje propagandne filmove. Paučina prekriva prozore spavaće sobe, a komadići prašine lebde prozračnim salonima u kojima je pilo i večeralo nacističko vodstvo i gdje se Goebbelsovih šestero djece igralo uz ognjište; sve dok ih on i njegova žena nisu otrovali u posljednjim danima rata.
Održavanje zemljišta godišnje stoji 280 tisuća eura, samo da se zgrada ne bi potpuno srušila. Restauracija ne samo da bi bila skupa, već bi otvorila pitanje koje opterećuje stručnjake za očuvanje prirode koji se moraju baviti nekadašnjim strukturama iz nacističkog i komunističkog poglavlja njemačke prošlosti.
Vila je prepuna arhitektonskih detalja koji su bili popularni među nacističkim vođama, poput pametnih prozora dnevne sobe koji se sklapaju u pod; element koji se također koristio u Hitlerovom odmorištu u bavarskim Alpama. Straga je i bunker, za svaki slučaj.
S vremenom su dodane i druge stambene strukture. Niz stazu, pokraj bezglavih betonskih kipova isprepletenih ljubavnika, nalazi se nekoliko zgrada gotovo federalnog stila. Korištene su kao komunistički međunarodni koledž za mlade od 1940-ih do pada Berlinskog zida. Uz stepenice obrasle korovom i iza vrata ispisanih grafitima nalaze se brojne vojarne i sobe za sastanke.
"Zgrada nosi obilježja dviju njemačkih diktatura u nizu pa joj je zbog toga još teže naći novu namjenu, ali zgrade same po sebi nisu zle", poručio je Gerwin Strobl, instruktor moderne povijesti na Sveučilištu Cardiff u Walesu, koji proučava Njemačku.
Tijekom nedavne vožnje biciklom muškarac i žena u 60-ima zastali su ispred društvenog centra kampusa kako bi razgledali ruševnu zgradu. Par, Marita i Frank Bernhardt, tamo su se upoznali kao studenti 1978. godine. Marita je za nacističku prošlost zgrade saznala tek kasnije, no unatoč tome što joj je to ostavilo gorak okus u ustima, to je ipak mjesto gdje su se ona i suprug zaljubili.
Nakon što je čuo za ponudu Berlina da ustupi tu nekretninu, rabin Menachem Margolin, predsjednik Europske židovske udruge, poslao je otvoreno pismo u kojem je ponudio prenamjenu u obrazovni centar za suzbijanje svih oblika mržnje.
"To je važna poruka svakome, da i najmračnije mjesto na svijetu može postati izvor svijetla", poručio je Margolin.
Gospodin Evers kaže da je takav projekt vrijedan ustupanja vile, ali postavlja se pitanje financija. Walter Reich, bivši direktor američkog Memorijalnog muzeja holokausta, rekao je da je obveza Njemačke pomoći u plaćanju.
"To je dio tereta njemačke povijesti i njezine nesavladive prošlosti", napisao je u e-poruci.
Dok se bršljan verao uz zidove vile, Oliver Borchert, gradonačelnik Wandlitza, godinama se branio od ponuda ekstremnih desničara, uključujući skupinu Reichsbürger koja je planirala državni udar te poručuje da mjestu ne treba samo obnova, već transformacija.
"Namjena kuće treba biti suprotstavljena njezinoj mučnoj povijesti i iz nje treba istjerati sjenke prošlosti", poručio je gradonačelnik na kraju.