GRAD. LJUDI. ŽIVOT. Zagreb viđen očima poznatih i nepoznatih autora

Računi Zagrebačke plinare iz 30-ih godina prošlog stoljeća, karikature, slike važnih stanovnika grada... Mali je to dio izložbe “Grad. Ljudi. Život” koja je otvorena u Muzeju grada Zagreba (MGZ), gdje će se moći razgledati do studenoga.

Riječ je o dijelu Zbirke koju posjeduje taj muzej, a gotovo 200 eksponata odabrala je autorica izložbe, muzejska savjetnica Željka Kolveshi. Autorica likovnog postava izložbe je Nikolina Jelavić Mitrović, vizualni identitet Studio kuna zlatica, a dizajn zvuka, odnosno zvučne kulise, osmislio je Vjeran Salamon.

Nije bilo lako iz bogate zbirke odabrati baš određene izloške, priznaje autorica, no željela je da publika vidi Zagreb kroz oči mnogih umjetnika i da zajedno istraže kako su umjetnici nastojali uhvatiti bit grada u svom radu. Slike koje su izložene, uz neznatna odstupanja, nastala su u 20. stoljeću.

“cimer” za trgovinu šeširima

Zrinjevac kao motiv

- Ključni kriterij nam nije bio koliko je umjetnik poznat, nego Zagreb. Zato imamo djela poznatih, ali i nepoznatih autora. Svi oni bavili su se Zagrebom - bilo da je riječ o krajolicima, njegovim ljudima... Svaki izložak ima neku svoju priču, koju sam istražila, pa tako posjetitelj može saznati više o onome što gleda.

Nisu to samo hladni podaci, nego prava mala priča - kaže Željka Kolveshi, koja gotovo 40 godina vodi Zbirku slikarstva, grafike i primijenjene grafike u MGZ. Većina onoga što je odabrala nikad prije nije bila izložena. Ne zato što nije riječ o umjetninama koje se trebaju vidjeti, kaže, nego zato što do sada nije rađena izložba u koju bi se uklapali.

Izložba je podijeljena na tri dijela: u prvom se mogu vidjeti portreti grada i važnih osoba određenog vremena. Tako je tamo slika koja prikazuje Zrinjevac, niz gradskih ulica, kao i portrete, primjerice, gradonačelnika Janka Holjca, koje su naslikali Vlaho Bukovac i Maksimilijan Vanka. Zanimljivo je što se na nekoliko panoa mogu vidjeti isti motivi, primjerice, Zrinjevac, naslikan od različitih umjetnika, u različitim vremenskim razdobljima i, naravno, u potpuno drugačijim stilovima.

Imajući u vidu koncepciju izložbe, ne čudi da ju je kustosica odlučila otvoriti slikom Zlatana Vrkljana, koja je na granici apstraktnog, no na njoj nepogrešivo prepoznajemo grad koji na sjeveru omeđuje Medvednica, a na jugu ga presijeca Sava. Nedaleko od toga mogu se vidjeti i radovi nekih nepoznatih slikara, među kojima su Vjera Bojničić-Zamola, Julije Meiszner i Anđelko Kaurić.

Drugi dio izložbe više je fokusiran na život - provode u Gradskoj kavani, karikature, račune... Tu je, primjerice, slika “U zagrebačkoj gradskoj kavani” Reske Šandor, kao i portreti nekih posjetiteljica u Ritz baru, računi Gradske plinare, kao i tri karikature koje su bile izložene u tom istom muzeju 1971. godine. Tada su bile dio izložbe “Karikature u Zagrebu”, čemu je kustosica odlučila odati poštovanje izlaganjem po jednog rada Fedora Kritovca, Ivana Šarića i Zlatka Bastašića.

račun za plin

Uplatnice plinare

- Teško je izdvojiti što je najposebnije. Recimo, u drugom dijelu izloženi su predlošci za Grgu koje je crtao Ico Voljevica, dar obitelji muzeju, a na multimedijskoj aplikaciji može se pregledati veći broj karikatura Grge koje komentiraju razne zagrebačke situacije. Sedam je karikatura izloženo u originalu, a još niz drugih može se vidjeti u digitalnom obliku. Tu su i uplatnice Gradske plinare na kojima se nalaze slike Otta Antoninija, a možemo vidjeti i priču o tvornici čeličnih kapaka i svih vrsta roleta “Mirko Benić Zagreb”.

Tu su i njegove reklame za novine, a imamo i fotografije kapaka te poznate tvrtke koje su i danas u upotrebi diljem grada - pojašnjava Željka Kolveshi i dodaje kako je kod tog proizvođača zanimljivo što je počeo raditi 1922. godine i reklamirao se kao “prvi i najmoderniji u Kraljevini SHS”. Kada je došlo do promjene države, samo je promijenio njen naziv u reklami.

U trećoj prostoriji mogu se vidjeti i slike novinara, među kojima su Vladimir Lunaček, Toni Schlegel, Božidar Zajčić... Tu su i slike Marijane Radev odjevene za ulogu Carmen, Ranka Marinkovića i baletana Nenada Lhotke. Izložba završava s tri slike zagrebačkih krovova, autora Ede Kovačevića. Doduše, nisu to zaista zadnji izlošci: u malom hodniku iza treće prostorije mogu se vidjeti i tri znaka, takozvana cimera, kojima su trgovci nekoć reklamirali svoje radnje. U rekreiranom dijelu Ilice izložena su tri - ona kojima su se reklamirali trgovina šešira, urar te špeceraj.