Oleg Kulik jedini je umjetnik na čijem sam performansu pala u nesvijest, iako na takve događaje odlazim još od srednje škole. Što se dogodilo ne znam, bilo je jako zagušljivo u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma, poznato je da tamo, u nekadašnjem Meštrovićevu domu, nisu baš najbolji uvjeti, ni ljeti ni zimi. Nije se to baš ni puno promijenilo od kada sam bila, i danas je jednako. Bilo je to jako davno, negdje početkom dvijetisućitih.
Bila je, uz to, golema gužva, a nas se okupilo mnoštvo. Voljela bih vjerovati da bi takva gužva bila i danas na Kuliku, da kojim slučajem dođe u Zagreb. Drugi razlog za moju nesvjesticu, po svoj prilici i jači, jest neka neobična, neopipljiva bliskost, odnos koju je pokazao s tim crnim...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....