MARIJA MATIĆ

IME KOJE VRIJEDI PRATITI Snažni i ekspresivni autoportreti umjetnice izvan mainstreama

 Goran Mehkek / CROPIX
 

Prvi put sam rad Marije Matić zapazila prošle godine u sklopu ciklusa “Oni dolaze...” kojim se u Galeriji SC predstavljaju umjetnici mlađe generacije, a gdje je izložila ciklus “Maleni” u tehnici akrila na papiru većih dimenzija, s motivima uvećanih prikaza djece. 24-godišnja slikarica stvara dojmljive radove, nakon izložbe dugo će vam se urezati u sjećanje.

Fizički osjećaji koje su te slike ostavljale na gledatelju bili su nelagoda i neugoda, nečeg što se treba dogoditi, a tek se naslućuje. Umjetnica je sama tumačila kako je ulogu u takvom osjećaju kod promatrača odigrao format, koji svojim golemim dimenzijama predstavlja suprotnost fizičkim dimenzijama dječjih tijela, no isto tako treba dodati da je potencirala i osjećaje koje je prepoznala na pojedinim dječjim fotografijama, a kako bi stvorila takav dojam.

Kolorit je njezinih slika snažan, ekspresija lica još jača, u tehničkom, izvedbenom smislu, sve su slike nastale na podu pa je ponegdje došlo i do namjernog razlijevanja boja. Iste je godine izlagala i “Siročad” u prostoru Academia Moderna. Među tamo izloženim slikama bili su i primjerice dječaci koji nose oružje u rukama. Prve je radove slikala na temelju obiteljskih fotografija, druge na temelju prizora djece siročadi koje je pronalazila na internetu.

Njezin se rad, također, mogao pogledati na 34. salonu mladih, u HDLU, u sklopu zanimljivo zadane teme vezane uz panoptikon i nadzor, a bila je jedna od rijetkih slikarica koja je izlagala na Salonu. U svakom je slučaju, vrlo plodna godina iza nje.

Nova izložba koja je otvorena u Galeriji Kranjčar ponovno pokazuje lica, ovaj su put to odraslija lica, odnosno isključivo autoportreti, koji prikazuju umjetničina različita emotivna stanja tijekom posljednjih godinu dana koliko je radila na ovom ciklusu. Riječ je o akrilima na papiru, različitih dimenzija, od ponovno golemih do vrlo malih, poredanih u postavu jedan pored drugoga.

Radovi u tehnici akrila na papiru su ponovno, kako mi je rekla ova umjetnica, nastali na temelju fotografija. Snimila je mnoštva fotografija vlastita lica, više njih dnevno, u raznim raspoloženjima, i potom slikala. Kroz 365 dana svi ćemo proći mnoge emocije, zabrinutost, očaj, veselje... Ipak, začuđujuće je širok raspon emocija koje je pokazala na izložbi. Naziv je izložbe “Sama”, što autor predgovora Vanja Babić povezuje i s umjetničkom reakcijom na njezin odlazak s Akademije likovnih umjetnosti. Naime, napustila je Likovnu akademiju nakon tri godine studija.

Snažan kontrast narančastog lica i tamnih očiju, potom nešto stišaniji tonovi zelene i plave boje, kao i snažni, ekspresivni potezi u službi su dočaravanja emocija, jasno je vidljivo da je ovoj umjetnici slikanje nužnost. Također, da je umjetnica koja sama promišlja, pomalo izdvojena u umjetničkom razmišljanju, udaljenija od mainstreama mlađe generacije. Raspoloženje slike nose, dakle, lica, konkretnije oči, kadrirani prizori, ima profila i poluprofila, ponekad se pojavljuje ruka preko lica, dok su u prethodnim ciklusima bila naslikana čitava tijela. Bavi se i skulpturom i crtežom. Izložba u Galeriji Kranjčar traje do 5. veljače, a sljedeća je već u ožujku u Galeriji Karas. Ime koje svakako vrijedi pratiti kako će se razvijati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 06:33