Izložba fotografija u Zagrebu nudi odgovor na pitanje zašto glumci u gay pornićima imaju uvijek tetovirane križeve

U više sam navrata hvalila rad Galerije Akademije dramske umjetnost f8, koja je eto već navršila petu godinu. Vodi ju profesorica Jelena Blagović, i sama sjajna fotografkinja, a ovaj put, na novoj izložbi, svoje radove izlažu skupa Alumni Katedre za fotografiju. Malo će s vremenom možda postati problem da su na ovoj katedri jake autorske osobnosti, pa svi kreću u sličnom pravcu, no s vremenom će, vjerujem, oni najbolji naći prostora za odmak. Gotovo smo o svim autorima koji izlažu već pisali. Ovaj me put najviše zainteresirao Luka Pešun. Zapazila sam ga po sjajnom ciklusu nazvanom "Radite to u svoja četiri zida", u sklopu kojeg je fotografirao LGBTIQ osobe u njihovim domovima, u raznim svakodnevnim situacijama, a kako bi pokazao, najjednostavnije rečeno da se u njihova četiri zida ne događa ništa što se ne događa u četiri zida ostalih građana. To je bio ciklus na kojemu je dugo radio, sjajne fotografije, nježno osvjetljenje, gotovo barokno slaganje boja. Ovaj put Pešun je nešto konceptualniji: primijetio je, naime, da u gay porno filmovima velik dio glumaca ima tetovirane križeve ili nakit u obliku križa, pa to bilježi screenshotom. Kustosica Iva Prosoli piše i o Pešunovu osobnom iskustvu katoličkog odgoja, te kako "nastoji pomiriti (u sebi) dva komercijalno uvjetovana artificijelna svijeta, onaj institucionalizirane vjere utemeljene na simbolima i onaj seksualnih odnosa u pornografskom filmu". Išla sam malo tragati je li već bilo istraživanja na ovu temu na "svemoćnom" Googleu, primjećeno jest, no nije se dalje istraživalo, reklo bi se i da je samo po sebi jasno.

Denis Butorac, kojeg sam zapazila po snimkama kolinja, kroz fotografiju ispripovijedanom pričom koliko mu je bilo mučno od tih prizora, i koliko su mu govorili da nije "dovoljno muško", ovaj se put predstavio modnim editorijalom za Elle. Specifičnost je tog editorijala da sam bira lokaciju snimanja, u selu u kojem je odrastao.

Buga Cvjetanović, i o njoj sam pisala, prvo se bavila svojim odrastanjem, sada se, pak, snima u ateljeima Žitnjak. Dea Botica izlaže dio šireg fotografskog projekta nazvanog Inner island, nastalog u sklopu programa Islander‘s Focus, koji je uključivao boravak u Irskoj i Danskoj. Glorija Lizde, i o njoj smo u više puta pisali, u ovom novom ciklusu traga za putevima svojeg djeda. Nives Milješić bilježi dnevničke zapise, a Ivan Gundić bavi se teorijom.

Čestitamo im petu obljetnicu i želimo još puno godina galeriji koja je podignula izlagačke standarde.