Groznica oko Svjetskog nogometnog prvenstva često inspirira umjetnike, a posebno područje ulične umjetnosti.
Podsjetimo samo na poznati grafit koji je tijekom prošlog prvenstva napravio Paulo Ito na ulicama Sao Paula, a koji je obišao svijet: prizor gladnog dječaka kako mu je za ručak servirana lopta jer novaca za hranu naprosto nema.
Brazilskim autorima i inače je česta tema ovaj omiljeni sport na nacionalnoj razini pa je dizajner Felipe Taborda pozvao svoje kolege s međunarodnom reputacijom, po jednog iz svake zemlje koja sudjeluje na prvenstvu, da napravi plakat vezan uz nogomet.
Trideset i dva rada
Tako je nastao projekt pod nazivom “FOOTB-ALL MIX”, izložba trideset i dva plakata koja se paralelno otvara u muzejskim i galerijskim prostorima svih zemalja sudionica ovogodišnjeg Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, pa se tako danas otvara u Muzeju Mimara.
Taborda je, inače, jedini autor iz Latinske Amerike uvršten u prestižno Taschenovo izdanje “Grafički dizajn za 21. stoljeće: 100 najboljih svjetskih dizajnera” koje je vrlo cijenjeno među dizajnerskom publikom. Sada živi u Rio de Janeiru, no neko je vrijeme radio u njujorškom studiju Miltona Glasera, autor znaka I Heart New York. Ko-kustosica je izložbe uz Tabordu Susana Machicao, dizajnerica iz Bolivije. Taborda je u nedavnom intervju rekao: “Svaki od radova slavi njihovu osobnu strast za nogometom, stvarni osjećaj diljem svijeta”, a i podnaslov je izložbe “32 plakata za strastvenu igru”.
Zgužvani dres
Hrvatski je predstavnik na izložbi Boris Ljubičić, što se čini kao jasan odabir jer je riječ o dizajneru čiji je znak za Mediteranske igre održane u Splitu iz 1979. godine postao trajnim znakom ovih međunarodnih igara. Ovaj znak smo imali prilike vidjeti među ostalim i početkom ove godine u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva, na izložbi pod nazivom “Jednina množine - simbol, znak, logo, brand”, uz još nekoliko loga vezanih uz sport. Svojedobno je osmislio i dresove hrvatske nogometne reprezentacije.
Uz rad koji pokazuje na izložbi po Tabordinom konceptu u Muzeju Mimara, Ljubičić kaže: “Riječ je o tipografskom rješenju, zamišljenom kao mozaik od šesnaest brojeva, odnosno, sličica. Glavni je motiv broj na leđima nogometnog dresa. Dres je zgužvan, oznojen, osvijetljen, prljav ili u pokretu... Tipografija je različita i niti jedan broj nije isti, i ne idu pravim redoslijedom već su pomiješani. Na plakatu sam izdvojio posebno sliku sa brojem osam, jer smo 1998. godine u Parizu osvojili broncu. Taj se dres koji na sebi ima izmjenične crveno-bijele kvadrate razlikuje od svih ostalih”.
Iako se idejno temelji na, dakle, prvenstvu na kojoj je Hrvatska osvojila broncu, ideja za ovaj plakat kreće još i ranije, kako nam kaže Ljubičić: “Sličan sam plakat zamislio davne 1970., a prva je realizacija ideje bila 1988. u formi kalendara za NK Hajduk. Na međunarodnom natječaju za Francusku 1998. pod nazivom “Nogomet kultura 20. stoljeća” imao sam također rad na tom tragu”.
Uz Ljubičića, još je niz poznatih imena na izložbi. Iz Velike Britanije tako su primjerice pozvali Nevillea Brodyja, koji je inače poznat kao art director Face Magazinea i po naslovnicama albuma za Cabaret Voltaire i Depeche Mode te i predaje na Kraljevskoj akademiji u Londonu. Ljubičić Brodyjev rad komentira duhovito: “Služi se svojom izuzetno robusnom i originalnom tipografijom baš kao što je i engleski stil igre u nogometu”. Rusiju predstavlja Vladimir Čajka, poznat po minimalizmu i hrabroj upotrebi boja i tipografije (njegovi su radovi, podsjetimo, i u fundusu Muzeja suvremene umjetnosti te je u Zagrebu dobio i nagradu Zgrafa): za ovu je prigodu njegov plakat baziran na uzviku O-L-E !, pri čemu je slovo O zamijenjeno loptom.
Poznati, pak, francuski dizajner, Alain Le Quernec stopalo prikazuje u prozirnoj kugli, a plakat na kojem je lopta Zemlja, dok se u daljini vide mjesec i zvijezde potpisuje Španjolac Peret. Fons Hickmann iz Njemačke, pak, oblikuje zelenu površinu s urednom geometrijom paralelnih linija, a Loana Bopart iz Švicarske prikazuje stilizirane elemente koje predstavljaju navijanje, kao što su zastavice, čaše, fućkaljke, ruke u zraku i sl. Lemi Ghariokwu iz Nigerije na plakatu pokazuje izgladnjelog dječaka koji se igra loptom podvlačeći tako socijalni problem, slično kao što je to spomenuti brazilski umjetnik Paolo Ito napravio svojom uličnom umjetnosti na prošlom prvenstvu u Brazilu.
Autori iz Južne Amerike
Boris Ljubičić smatra kako je na primjerima koji se mogu vidjeti u Muzeju Mimara vidljivo da “dizajneri i dizajnerice iz Južne Amerike u svoj rad najviše unose ljubav prema nogometu”. Brazilski plakat čiji je dizajner Fernando Pimenta poistovjećuje nogometni travnjak s publikom, Argentina ima loptu na poziciji srca, što autor Hernan Berdichevsky “dokazuje” rendgenskim snimkom, za Kolumbiju je dizajner Diego Bermudez napravio urlik s razvlačenjem riječi gol, pri čemu se slovo o ponavlja desetke puta”.
Među izlagačima su i Slavimir Stojanović iz Srbije, Alejandro Magallanes iz Meksika, još jedan od dizajnera velike međunarodne reputacije, Ken Cato iz Australije, Adali Faical iz Maroka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....