IZLOŽBA PLAKATA ZA SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO U RUSIJI Nogomet bez nacionalnih obilježja

Felipe Taborda jedini je dizajner iz čitave Latinske Amerike koji je uvršten u knjigu “Grafički dizajn za 21. stoljeće - 100 svjet­skih najboljih dizajnera” (Taschen). Prije povratka u Rio de Janeiro, radio je u New Yorku, među ostalim i s Miltonom Glaserom.

Taborda i bolivijska dizajnerica Susana Machicao pozvali su 32 dizajnera iz 32 zemlje koje sudjeluju na nadolazećem Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji da oblikuju plakate uz izložbu pod nazivom “FOOTB-ALL MIX”. Iz Hrvatske su pozvali Borisa Ljubičića. Iz Velike Britanije Nevillea Brodyja, koji je poznat kao art direktor magazina Face i po naslovnicama albuma za Cabaret Voltaire i Depeche Mode, predaje na Kraljevskoj akademiji u Londonu.

Rusiju predstavlja jedan od njihovih važnijih dizajnera, Vladi­mir Chaika, poznat po minimalizmu i hrabroj upotrebi boja i tipografije. Na izložbi još sudjeluju Alain Le Quernec iz Francuske, Fons Hickmann iz Njemačke, Slavimir Stojanović iz Srbije, Alejandro Magallanes iz Meksika, Ken Cato iz Australije, da nabro­jimo samo neke.

Boris Ljubičić kaže o projektu: “Taborda je pozvao najpoznatijeg dizajnera ili dizajnericu iz svake zemlje koja će igrati u Rusiji, kako bi dali svoje viđenje nogometa. Poseban je uvjet bio da se na plakatu ne ističe nacionalni identitet, neki igrač i slično”.

Izložba će biti otvorena 7. lipnja u svim zemljama koje sudjeluju, tjedan dana uoči otvaranja prvenstva u Rusiji. Neke su izlagačke lokacije već poznate, druge su, primjerice u Hrvatskoj, još u pregovorima. Boris Ljubičić ima iskustva s dizajnom vezanim uz sport, podsjetimo na njegov poznati rad vezan uz Mediteranske igre u Splitu 1979., koji je bio toliko dobro prihvaćen da je postao trajni znak ovih međunarodnih igara. Evo kako objašnjava svoj rad vezan uz Rusiju: “To je tipografsko rješenje zamišljeno kao mozaik od šesnaest brojeva, odnosno sličica.

Motiv je broj na leđima nogometnog dresa koji je zgužvan, oznojen, osvijetljen, prljav ili u pokretu. Naravno, tipografija je različita i nijedan broj nije isti, i ne idu pravim redoslijedom, nego su pomiješani. Izdvojio sam sliku s brojem osam, jer smo 1998. godine u Parizu osvojili broncu, zato se taj dres, koji na sebi ima vizualni kod izmjeničnih crveno-bijelih kvadrata, razlikuje od ostalih”.

Boris Ljubičić za Jutarnji komentira i radove svojih kolega: “Zapravo, to su plakatna rješenja najvišeg stupnja dizajna u svijetu danas. Primjerice, Švicarska možda nije nogometna velesila, ali je to zasigurno u grafičkom dizaj­nu, pa je njihov plakat slojevit ritam stilizacija formi: živim su bojama prikazani ruke, zastavice, čaše, fućkaljke, dakle elementi koji predstavljaju navijanje.

Ipak, rekao bih da dizajneri iz Južne Ame­rike u svoj rad najviše unose ljubav prema nogometu. Brazilski plakat čiji je dizajner Fernando Pimenta poistovjećuje nogometni travnjak s publikom, Argentina ima loptu na poziciji srca, što autor Hernan Berdichevsky dokazuje rendgenskim snimkom, za Ko­lumbiju je dizajner Diego Bermudez na­pravio urlik s jednostavnim razvlačenjem riječi GOOOOOOOOOOOOOOOOOL””.

Ljubičić tumači da europski dizajneri nešto drukčije vide temu: “Njemačku predstavlja disciplinirano Fons Hickmann: zelena površina s urednom geometrijom ravnih paralelnih linija i jednim krugom i njegovim isječcima u dnu zelenog tona. Neville Brody služi se izuzetno robusnom i originalnom tipografijom, baš kao što je i engleski stil igre u nogometu. Detalj “bubamare” orošen kapljicama je portugalski plakat (Eduardo Aires). Iranski dizajner Mehdi Saedi kaligrafski je vrlo spretno oblikovao nogometaša u položaju udaranja lopte koja svijetli u bijeloj boji. Japanski dizajner oslikava masu lica i njihove reakcije na let lopte...

Maroko (Adali Faical) ima za podlogu tepih, a Nigerija s izgladnjelim dječakom koji se igra loptom, podvlači socijalni problem, dizajner je Lemi Ghariokowu. Ken Cato iz Australije loptu prikazuje kao eksploziju. A uvodni plakat s nazivom projekta duhovita je fotografija stolnog nogometa izgubljenog u osami praznog pejsaža. Fotografiju potpisuje Hernan Berdichevsky, dizajn Felipe Taborda”.