Kako je Picasso utjecao na britanske umjetnike

Alfred, da sretneš Picassa kako šeće niz ulicu bi li mi se pridružio i udario ga u …nešto?”, pitao je Winston Churchill Sir Alfreda Munningsa, tada na čelu Royal Academy, vodeće umjetničke institucije u Ujedinjenom Kraljevstvu. “Da, gospodine. Da, bih!”, odgovorio mu je Sir Alfred. Bilo je to 1949., nekoliko godina nakon što se španjolski umjetnik prvi put predstavio široj publici u Londonu.

Uzbudljiv projekt

Zajednička izložba s Matisseom u uglednom muzeju Victoria & Albert dočekana je s različitim impresijama. Njegov stil neki su nazivali šokantnim ili jednostavno ružnim, a ranije spomenuti Sir Alfred etiketirao ga je kao “budalasto prekidanje umjetnosti”. Ipak, zadnja je riječ pripala Picassu koji je samo desetak godina nakon Churchillovog zločestog komentara u galeriji Tate imao izložbu koju je posjetilo 460.000 ljudi!

Utjecaj najvažnijeg umjetnika dvadesetog stoljeća od tada je postao neprocjenjiv za britansku umjetnost. Više od pola stoljeća nakon prve britanske “blockbuster” izložbe koju su obilježili vječiti redovi ispred londonskog Tatea, kao i posjet kraljevske obitelji, u istom se prostoru održava izložba koja prikazuje kako je Picasso utjecao na vodeće britanske umjetnike 20. stoljeća. S prikazom njegovih slika kao što su “Glava čovjeka”, “Tri plesačice” i “Crvena stolica” izložba je svojevrsna oda Picassovom djelu. Na njih se nadovezuju djela poput “Naslonjena figura” Henrya Moorea iz 1936. koju u Tateu smatraju inspiriranom Picassovom slikom “Izvor” nastalom petnaestak godina ranije. Portret Davida Hockneyja stoji uz Picassov portret majke njegove ljubavnice Marie-Thérese Walter. I tako dalje. Prikazana su djela sedmorice britanskih umjetnika. Uz Moorea i Hockneyja, to su Duncan Grant, Wyndham Lewis, Ben Nicholson, Graham Sutherland i Francis Bacon.

“Ovo je vrlo uzbudljiv projekt. Ovo je prvi put da je netko obradio utjecaj Picassova slikarstva na britansku umjetnost. Picasso je, naravno, vodeći genije 20. stoljeća i taj status ima od dvadesetih godina prošlog stoljeća. Svaki se avangardni umjetnik bavio njegovim radom”, izjavio je Chris Stephens, kurator izložbe, koja je u Londonu otvorena ovoga mjeseca i trajat će do ljeta.

Kritičarima se ne sviđa

Britanski su kritičari projekt “Picasso i moderna britanska umjetnost” dočekali s nešto manjim oduševljenjem. Koncept izložbe drže nategnutim. “Ako Bacon izgleda umanjeno, zamislite efekt na sve ostale. Graham Sutherland ispada plagijator drugog razreda, David Hockney čini se kao neozbiljni komičar koji donosi kubističke efekte svojom kamerom”, piše Guardianova Laura Cumming.

Umjetnici kradu

Činjenica je da prikaz 150 djela, od kojih polovica pripada Pablu Picassu, ide u prilog isključivo njemu, ostavljajući ostale - u ovom slučaju neka od najvećih imena britanske moderne umjetnosti, u sjeni. Reći da su Henry Moore ili Francis Bacon plagijatori ipak bi bilo blasfemično i, uostalom, krivo. Poznato je da je Bacon odlučio ostaviti posao dizajnera interijera i posvetiti se umjetnosti nakon što je prvi put vidio Picassovu izložbu u Parizu. Što ne umanjuje genijalnost velikog britanskog umjetnika. Nije li i sam Picasso zaključio: “Loši umjetnici kopiraju. Dobri umjetnici kradu.”

Je li Tate Modern htio prikazati kopiranje ili krađu povuklo je raspravu u umjetničkim krugovima Londona. Vjerojatnije je da je izložba svojevrsni aplauz umjetnosti i neponovljivom utjecaju koji je ekscentrični Španjolac imao na svoje kolege na drugoj strani Starog kontinenta.