Lala Raščić u svome radu interpretira tradicionalne prakse iz feminističke perspektive

Kad Lala Raščić izlaže, znate da ćete se suočiti s nekim oblikom savršenstva, jer njezini su radovi uvijek minuciozno, besprijekorno izvedeni, bio to ćilim koji lebdi, videoinstalacija "Sve je povezano" u kojoj se poigravala formom radiodrame ili perfektno izrađen bakreni oklop za suvremenu Meduzu. Ovo potonje možete vidjeti na upravo otvorenoj izložbi u Galeriji Nova, gdje pod nazivom "Smijeh Meduze" izlaže svoja dva rada - "Gorgo" i "Počimalja". Baveći se antičkim mitom o Meduzi, Lala ga iščitava s feminističke pozicije, u videoradu u kojem je gledamo kako odijeva oklop te na kraju plazi jezik i pokazuje svoje strašnu grimasu.

U "Počimalji" se pak bavi praksom tepsijanja, odnosno pjevanjem uz okretanje bakrenog pladnja. Tako pri samom ulazu u galeriju vidimo kako se okreće veliki bakreni pladanj. Počimalje su, objasnila je sama umjetnica na otvaranju izložbe, one žene koje počinju pjesme, puštaju glas da poleti u prostor, svojim tijelom i energijom ponesu ostale žene u pjevanje.

I Lalu Raščić, umjetnicu koja živi i djeluje u Zagrebu i Sarajevu, lako se može zamisliti kao počimalju, kao autoricu koja često istražujući tradicionalne, folklorne prakse njima daje novi značaj, u pravilu ih tumačeći iz feminističke perspektive. Fascinantni Meduzin bakreni oklop za Lalu je izradila Nermina Beba Alić, jedna od rijetkih žena koje se bave kazandžijskim zanatom, a oklop je izveden istom tradicionalnom tehnikom iskucavanja bakra koja se koristi i za izradu kuhinjskih predmeta, među ostalim i tepsija.

Kustosica aktualne Laline izložbe je Ana Dević iz kolektiva WHW. U sklopu izložbe ovoga utorka Raščić će održati svoj masterclass i predstavit će neke oblike tepsijanja, a ugostit će i poznatog interpretatora sevdaha Damira Imamovića. Pomalo ekscentrična, često glasna i dominantna, ali i izvanserijski fokusirana na ono što radi, Lala Raščić doista je posebna pojava regionalne scene suvremene umjetnosti.