Pogled u svijet galerista iz Ljubljane

LAZO VUJIĆ Slovenski mecena hrvatskih umjetnika

Vlasnik galerije Visconti Fine Art otkriva tko su umjetnici čija djela izlaže te kako se nosi s krizom

U najpoznatijoj ljubljanskoj galeriji Visconti Fine Art, vlasnika Žive Škodlar Lazić i Laze Vujića, ove godine izlagala su već dva umjetnika iz Hrvatske. Što je doista neobično s obzirom na ekonomsku krizu koja ozbiljno ugrožava svako umjetničko djelovanje, ali i činjenicu da naši umjetnici sve teže izlažu izvan granica svoje zemlje. Slovenskoj publici najprije se predstavio korčulanski umjetnik Stipe Nobilo, a ovih dana svoje je radove izložio i slikar Bane Milenković. Lazo Vujić objasnio je da je pozvao Stipu Nobila zbog njegovih prekrasnih kolorističkih slika Korčule, dok se za Baneta Milenkovića odlučio zbog majstorskih crteža i čudesnih životinjskih ekspresija.

Kum Džamonja

- Volim njihovu umjetnost, vjerujem u njihovo stvaralaštvo i želio sam ih predstaviti slovenskoj javnosti. Nažalost, danas umjetnici s područja bivše Jugoslavije ne mogu ni izlagati niti prodavati svoja djela izvan svojih država. U Sloveniji se ne prodaju ni djela domaćih umjetnika, a kamoli stranih. I prije sam u svojoj galeriji priređivao izložbe hrvatskih umjetnika. Tako su kod mene izlagali moj kum Dušan Džamonja, čije sam izložbe pripremio i u New Yorku i Italiji, zatim Braco Dimitrijević, Edo Murtić, Miroslav Šutej, Vjenceslav Richter, Ivan Generalić i Ivan Rabuzin. Dijela svih njih imam u svojoj kolekciji, kao i drugih umjetnika iz Hrvatske, poput Ivana Meštrovića, Frane Kršinića, Vanje Radauša… U Sloveniji su, iz Hrvatske, na cijeni Mladen Stilinović, Dušan Džamonja, Edo Murtić, a od srpskih autora najbolje idu djela Vladimira Veličkovića, Dade Đurića

S Lazom Vujićem razgovarali smo u Ljubljani upravo u trenutku kada je dobio vijest da je jedna slika iz njegove kolekcije prodana na aukciji u New Yorku.

Nekad i sad

Prodaja vrijednih umjetnina iz njegove kolekcije, kaže, jedini je način da sačuva svoje dvije galerije u Ljubljani.

- Ekonomska kriza pomela je u Sloveniji tržište umjetnina, sada ono egzistira samo underground. Zbog toga je propala većina galerija u Ljubljani, naprosto više nema kupaca slika. Sada se može eventualno prodati neka grafika ili slika, ali ne za više od 500 do najviše 3000 eura. Nekoć su bogate državne tvrtke i banke stvarale vlastite kolekcije, pa se razvio takozvani korporat art, a galeristi su imali posla preko glave. Tako danas Ljubljanska banka, zahvaljujući tomu što je angažirala likovne stručnjake, ima vrlo vrijednu kolekciju. Nažalost, državne tvrtke su propale ili nemaju novca, dio tajkuna i bogatuna je poslovno skrahirao ili je završio u zatvoru, pa sada više nema tko kupovati umjetnine.

Prijateljstvo s Warholom

Lazo Vujić, unatoč svim tim problemima, uspio je sačuvati svoje dvije galerije u središtu grada. No, kako kaže, samo zato što ima kolekciju vrijednih umjetnika koju polako rasprodaje po svijetu. Uz brojna djela najvećih umjetnika 20. stoljeća, među ostalima i ona Francisa Bacona, Pabla Picassa, Louise Bourgeois i Roberta Rauschenberga, Vujić je posebno ponosan na kolekciju najboljih predstavnika američkog pop-arta: Johna Chamberlaina, Roya Lichtensteina, Andyja Warhola, Toma Wesselmanna, Jamesa Rosenquista i Roberta Rauschenberga. Čak 88 njihovih radova, nastalih između 1960. i početka 2000., premijerno je prikazao svojedobno riječkoj publici. Dodatna vrijednost te kolekcije je i tomu što su Živa Škodlar Vujić i Lazo Vujić osobno poznavali većinu tih umjetnika.

Vujići su s Andyjem Warholom uspostavili vezu nakon što su predložili vodećim svjetskim umjetnicima da naprave plakate za Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1986. Odazvalo se 17 umjetnika, među njima i Pierro Dorazio, Friedrich Hundertwasser, David Hockney, Henry Moore, Michelangelo Pistoletto, Cy Twombly, a Warhol je napravio poznatog “Speed Skatera”. Preko Warhola upoznali su i drugu pop-ikonu, Roberta Rauschenberga, s kojim su se također sprijateljili i koji je jednu sliku posvetio upravo Lazi Vujiću.

U tijeku s trendovima

Kupovali su grafike i originale tadašnjih pop-ikona, a upoznali su i slavnog kipara Henryja Moora koji je tvrdio da je Dušan Džamonja jedan od najboljih kipara svijeta, a od njih je kupio grafike Ivana Rabuzina i Gabrijela Stupice.

Vujić se kao student Scuola internationale di arte grafica u Rimu na Piazzi Navona uzdržavao prodajući crteže, no ubrzo je počeo tiskati i prodavati prve profesionalne grafike. Kako mu je posao dobro krenuo, prvo je otvorio galerije u Pescari, gdje je imao veliku izložbu Salvadora Dalija, potom u Rimu i Bologni, a 1973. godine zajedno sa suprugom osnovao je Galeriju Visconti Fine Art u Milanu. Od 1979. galerija pod tim imenom djeluje u Beču, a od 1990. i u Ljubljani gdje ju je vodila njegova supruga Živa Škodlar, povjesničarka umjetnosti koja je bila i kustosica Međunarodnog grafičkog centra u Ljubljani.

- Većina galerija u Ljubljani propala je i zato su se bavile isključivo prodajom djela domaćih umjetnika. Da bi se opstalo u poslu, uvijek valja biti u tijeku sa svjetskim trendovima, znati što se događa i što je u modi. Nažalost, više nitko od domaćih galerista ne odlazi na međunarodne sajmove pa tako više ne može pratiti, što je aktualno na svjetskom tržištu umjetnina. Nekada je takva putovanja sufinancirala država s tim da je galerist preuzeo obvezu da izloži djela 51 posto domaćih i 49 posto stranih autora. Danas je nažalost to nemoguće, pa smo na gubitku svi, od galerista i kolekcionara do autora“, objasnio je Vujić.

Ipak Vujić kao promatrač na svoj trošak još uvijek svake godine odlazi na velike svjetske sajmove umjetnina, kao što su oni u Baselu, Parizu, New Yorku, ali više nema izložbeni prostor. Objašnjava kako se u inozemstvu od slovenskih autora, gotovo isključivo prodaju djela ljubljanske grupe Irvin.

- Dok se u Sloveniji ne kupuju jer su preskupe, radovi grupe Irvin imaju svoje kupce u SAD-u i Njemačkoj. Uz njih u inozemstvu se još mogu plasirati djela Gabrijela Stupice i Zorana Musića. Nedavno sam predložio da u Zagrebu priredim izložbu Gabrijela Stupice koje je tu svojedobno diplomirao, mogao bih predstaviti i radove Zorana Musića, koji je prije II. svjetskog rata također studirao u Zagrebu, no ti moji prijedlozi nažalost nisu naišli na razumijevanje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 06:11