AUTORICA SPOMENIKA

Marija Ujević-Galetović: ‘Mate Parlov bio je i pjesnik, pa sam ga prikazala kao intelektualca‘

Marija Ujević-Galetović
 Goran Mehkek/CROPIX
‘Nisam mu napela mišiće, išla sam malo i u idealizaciju što je dobro kod spomenika. Uvijek su dobri spomenici koji su na nivou simbola‘

U Puli je u ponedjeljak otkriven spomenik Mati Parlovu, rad kiparice Marije Ujević-Galetović. Nalazi se na Giardinima blizu kafića legendarnog boksača koji je preminuo prije gotovo trinaest godina.

"Nisam ga koncipirala kao boksača jer njega i nisu doživljavali samo kao boksača, nego više kao intelektualca. Bio je veliki poklonik poezije", kaže Marija Ujević-Galetović.

"Tako da mu nisam napela mišiće, išla sam malo i u idealizaciju što je dobro kod spomenika. Jer uvijek su dobri spomenici oni koji su na nivou simbola. Oni moraju imati i simboličko značenje. Najbolje je kad se iz fizičkog lika izvuče simbol", objašnjava kiparica svoju viziju.

image
Marijana Banko/CROPIX

"Spomenici nam služe da se sjetimo tih ljudi. Spomenik se diže nekome da mu kažeš hvala ti. Jedan od najboljih kipara za moj ukus je Vojin Bakić, ali nitko tko prolazi kraj njegova spomenika u parku Ribnjak ne vidi da je to glava, nitko ne zna kad pitate ljude što taj spomenik predstavlja da je to pjesnik Goran. Spomenik mora imati karakterne crte, da se vidi o kome se radi".

Njezin kip Mate Parlova ih ima, ali svemu je, kako kaže, dala blagost. Nema u njemu toliko borbenosti koja se možda kod boksača očekuje. Parlova su već radili kao sportaša, s rukavicama, podsjeća kiparica.

"Parlov i nije bio neki mišićavi, krupni, mesnati boksač. Imao je čvrstu konstituciju. Napravila sam mu ruke čvrstog, jednostavnog oblika", priča kiparica te dodaje da joj je ovaj kip bilo jako teško napraviti zbog problema sa zdravljem.

Bez postamenta

"Radila sam u jako teškim uvjetima, fizički sam oslabila zbog problema s kičmom, imam strašne boli. Ali kad hoćeš, možeš. Svi moji stariji kolege prestali su raditi sa sedamdeset godina, a ja imam 87. Inače sam brza u svemu, ali ovaj mi se spomenik zbog tih fizičkih problema oduljio. Nagovorili su me, inače se ne bih usudila u ovim uvjetima".

Inicijativa je inače došla iz Pule. Da radi spomenik Parlovu predložila joj je Gorka Ostojić Cvajner, priča kiparica. Spomenik je inače napravljen u bronci i u prirodnoj je veličini. Nema postament, stoji na tlu, a Parlov se rukom oslanja na kubus, "kao da se odmara". Na njemu je autorica uz ime i prezime stavila i pet medalja što je asocijacija na njegov olimpijski status.

Iako Parlov nije u sportskom izdanju, jedna ruka, ljevica, pomalo asocira na boksačku rukavicu, ali vrlo diskretno, kaže kiparica. Naznačila mu je kaput i ojačala vertikalu.

"Važno je kod spomenika da ima čvrstu vertikalu ili dijagonalu".

image
Marijana Banko/CROPIX

Marija Ujević-Galetović priznaje da nije dosad radila sportaše i da je oni uopće ne zanimaju, ali kad je čula priču o Parlovu, nije mogla odbiti tu narudžbu.

"Kod Mate Parlova je čudna kombinacija. Jako rijetka, da je netko i pjesnik i boksač. Njega doživljavaju ljudi kao društveno biće, jako zanimljivo, ugodno. Pisao je, recitirao je Tina Ujevića recimo. To su posebni ljudi. Neobična sudbina, jako je obljubljen u Puli. Imao je i kafić koji je bio kao neki punkt. Stalno je bio tamo, ljudi su voljeli tamo dolaziti i s njim razgovarati".

Antički sklad

Parlova nije poznavala što joj je, kaže, malo otežalo rad na spomeniku.

"Teško je raditi spomenik kad ne poznaješ osobu koju on predstavlja, ali puno su mi pričali o njemu. Ima nešto blago antikno u tom kipu. Antika je gledala uvijek za skladom. Recimo Partenon, nitko prije niti poslije nije tako lijepu kuću napravio. Drugo su sve citati, kopije. Spomenik mora imati taj sklad. On ne može biti nešto iskrivljeno, jer ljudi polude. Spomenik ne mora biti umjetničko djelo, ali mora biti korektno napravljen. Ne može se napraviti spomenik kao da se izruguješ nekome. Mora biti prihvatljiv. Možda se ovaj neće nekome svidjeti, jer nema mišiće ili je previše idealiziran. No važno mi je da je obitelj zadovoljna".

Mariji Ujević-Galetović ovo nije prvi spomenik u Puli. Malo je poznato da je u tom gradu napravila Marka Marulića i smatra ga svojim najboljim spomenikom.

"Marulić je priča o dostojanstvu. Nažalost nitko za njega ne zna. Sad je i pocrnio ispod stabala, uništila se bronca. Slično se događa i s kipom Šenoe. Amateri na godišnjicu stavljaju Šenoi vijenac od bršljana koji grize patinu. Onda ja moram to ići skidati".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 18:37