Markita Franulić: Ravnateljica Tehničkog muzeja u Zagrebu koja povezuje znanost i umjetnost

Muzeji su mjesta prikupljanja materijalnih i duhovnih ostataka prošlosti; bilježenja suvremenih fenomena; istraživanja, prezentacije i komunikacije predmeta, činjenica; pričanja priča... Muzeji su i poligon kreativnog rada..." Tako počinje knjiga "Muzej kao umjetnost" Markite Franulić, u kojoj je objedinila fotografije trojice fotografa, Rina Efendića, Marka Ercegovića i Borisa Cvjetanovića, zadavši im temu interpretacije muzeja po izboru.

"Bio je to i spoj mojih profesionalnih interesa i iskustava, dugogodišnjega rada vezanog uz muzeje te zanimanja za fotografiju", kaže Markita, ravnateljica Tehničkog muzeja u Zagrebu. Njenim dolaskom 2012. taj je muzej sustavno pokrenuo programe koji povezuju znanost i umjetnost. Nije se to dogodilo slučajno. Markita je puno pisala o fotografiji i suvremenoj umjetnosti, prevela teorijske eseje, ali i dvije važne knjige Gilla Dorflesa, "Kič" i "Moda". Usto se u Muzejskom dokumentacijskom centru bavila muzejskom dokumentacijom i statistikom.

Od njezina dolaska Tehnički je muzej nanizao atraktivnih izložbi koje su odjeknule u javnosti, poput "Vama na usluzi - umjetnost i svijet rada", "140 godina telefona u Zagrebu" ili pak "Fotokemike" Silvestra Kolbasa, istraživačkog i umjetničkog rezimea uništene tvornice, svojevrsnog simbola postsocijalističke Hrvatske.

"Imamo i niz edukativnih programa, većinom besplatnih", govori Markita, koja je za svoj trud dobila Odlikovanje Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

"Naši programi su za široku publiku, oslanjamo se na stalni postav i fundus", ističe Markita. No, ona je i osuvremenila muzej, ne samo suradnjom s inozemnim muzejima, nevladinim organizacijama itd., nego i novim temama, kao što je položaj žena u radu i znanosti. Takva je bila izložba o vatrogaskinjama. Trenutno je u muzeju atraktivna izložba "Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968. - 1984.", a u svibnju se otvara i "Nada Dimić File", izložba koja povezuje industrijsku baštinu i umjetnički rad Sanje Iveković.