Martek: Što je zajedničko fotografiji i goloj djevojci

Kažu da knjigu ne treba suditi po koricama, no u slučaju knjige o fotografiji Vlade Marteka koju je tiskao Ured za fotografiju, a promovirana je za vikend, trebalo bi. Naime, talentirana dizajnerica Rafaela Dražić oblikovala je crvenu kutiju unutar koje su zasebno tiskan tekst o knjizi, zasebno fotografije, zasebno intervju s Martekom.

U sklopu tog posljednjeg dijela je i kuverta koja sadrži tri polaroida ovog umjetnika. Na kraju je prikaz ateljea Vlade Marteka ispunjenog fotografijom koji je snimio Boris Cvjetanović, kao i Martekov grafikon o ovom mediju preko kojeg među ostalim možete saznati i zašto autor fotografiju uspoređuje s golom djevojkom.

Naziv je “Pripremanje za fotografiju”, Martek rjeđe snima spontane trenutke, češće se priprema, kolažira, naknadno intervenira na fotografiju. Knjiga obuhvaća odabrani fotografski opus Vlade Marteka, svojedobno člana Grupe šestorice, skupine umjetnika koji su sedamdesetih godina izlazili na ulicu, kako bi svoju umjetnost pokazali u javnosti, kako je ne bi zatvorili unutar galerijskih prostora već ušli u dijalog sa širom okolinom.

Obrazovan je na Filozofskom fakultetu, diplomirao je književnost i filozofiju, piše i pjesme, a dulje je vrijeme radio i kao knjižničar, jer od umjetnosti se ne može baš uvijek živjeti. Svidjelo mi se, kako je rekao u intervjuu u knjizi Sandri Križić Roban, kako je za ovo čime se bavi potrebna snaga, kao što je potrebna i za sreću u zrelijoj dobi: “Imam tu snagu jer nisam melankoličan niti depresivan, radim umjetnost i danas sa 67 godina, dobro se nosim s tim”.

Široj javnosti možda su najpoznatije njegove agitacije, kada na zidovima ulica ispisuje “Čitajte Rimbauda”, “Čitajte Mallarméa” i sl., koje su se mogle vidjeti pred Zvečkom sedamdesetih i osamdesetih, a na ove agitacije, ako se pažljivije zagledate, moći ćete naići i danas na ulici.

Među najranijima u knjizi, kolaž je fotografija nastao na ljeto 1976. u Mošćeničkoj Dragi koji na specifičan način pristupa temi turizma. Možda najpamtljivija Martekova fotografija “Što je umjetnost prema ovom biću?” nastala je sedamdesetih godina u Veneciji, snima lijepu ženu, u pozadini se vidi njegov kolega iz Grupe šestorice Željko Jerman. U knjizi se može pročitati i koliko su jedan drugog podržavali u ovoj grupi, a otac Borisa Demura bio je retušer pa je Martek često odlazio gledati primjenu ove tehnike.

Martek često koristi i tehnike kolaža, kombinirajući fotografiju s izrescima iz novina ili natpisima, križaljkama ili žiletima, negativima ili bojom. Kombinira i vlastite, obiteljske fotografije, s fotografijama nepoznatih ljudi, na koje ponekad nailazi na buvljacima ili kupuje online i sakuplja ih kao neželjene, odbačene predmete tematizirajući društvo koje uvijek iznova žudi za novim slikama, pa tako preko jedne fotografije, snimljene u ovom tisućljeću, ispisuje “Previše je fotografija”.

Ponekad preko fotografija ispisuje riječi “Sreća”, “Umjetnost”, “Istina”, “Hodam s fotografijom od 1966.”, sve je uvijek nabijeno asocijacijama u tom kontekstu. Posljednjih desetak godina, pak, na fotografiju intervenira klamericama.

Konceptualna fotografija u punom smislu riječi.