Mikica Maštrović: 'Hrvati su gradili i europsku grafiku'

“Grafika je najdemokratičnija likovna grana. Niti jedna nema tu širinu kao grafika”, priča Mikica Maštrović nekadašnja voditeljica Grafičke zbirke NSK i autorica najnovije knjige iz kultne biblioteke “Povijest umjetnosti u Hrvatskoj” u izdanju Naklade Ljevak.

Knjiga, koju urednički potpisuje Nada Brnardić, jednostavno naslovljena “Hrvatska grafika” prvi je sustavni pregled tog medija kod nas, od prvih primjera sve do danas, a bit će pomovirana sutra u Muzeju Mimara. Mikica Maštrović u mirovini je od 2016. godine kada počinje sustavno raditi na opsežnoj publikaciji.

Umjetnici, zbirke, mape

“Božo Biškupić je bio taj koji je inicirao ovu knjigu i tako je sve krenulo”, govori o zaslugama bivšeg ministra kulture ali i jednog od najvećih znalaca na tom području.

Nastojala je obuhvatiti sve što je vezano za grafiku u Hrvatskoj, temeljito obradivši pojedine umjetnike, zbirke, mape... “Kao voditeljica grafičke zbirke NSK znala sam što nedostaje, što treba istražiti. Htjela sam, ukratko, pokazati važnost grafike u hrvatskoj kulturi, ali isto tako pokazati da su Hrvati gradili i europsku grafiku.”

Grafika se kao vizualni medij u Hrvatskoj javlja usporedo s tiskarstvom u drugoj polovici XV. stoljeća, a postaje popularna u doba renesanse zahvaljujući knjižnim ilustracijama u liturgijskim knjigama.

U knjizi se, kako navodi izdavač, posebno ističe kreativni doprinos nekoliko umjetnika koji su bili važni i u povijesti europske grafike, poput Andrije Medulića, Martina Rote Kolunića i Natalea Bonifacija. Također obrađeni su i vrlo vrijedni grafički doprinosi književnika i povjesničara Pavla Rittera Vitezovića (1652. - 1713.) koji se okušao i kao grafičar izradivši niz veduta hrvatskih i slovenskih gradova te burgova u tehnici bakropisa.

Za povijest i razvoj hrvatske grafike, pokazuje knjiga Mikice Maštrović, iznimno je bio važan studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autorica mu stoga posvećuje posebno poglavlje. Grafički odsjek osnovan je 1956. grafika, a dotad je grafika bila samo jedan od kolegija studentima Slikarskoga i Kiparskog odsjeka.

Iz knjige doznajemo i da je glasoviti slikar Menci Klement Crnčić prvi naš visokoškolovani grafičar (školovao se u Beču kod prof. Williama Ungera) te se smatra ocem moderne hrvatske grafike. Autorica potom obrađuje grafički opuse brojnih značajnih hrvatskih grafičara od Tomislava Krizmana, Bele Čikoša Sesije, Miroslava Kraljevića pa sve do suvremenih hrvatskih grafičara, kao što su Igor Čabraja, Ivana Franke, Mirjana Vodopija.

U knjizi se posebno obrađuje i vrlo vrijedna produkcija grafičkih mapa, među kojima se izdvajaju Krizmanova mapa iz 1907., mapa Proljetnog salona iz 1920., a od recentnijih tu su svakako izdanja Zbirke Biškupić.

Ex libris

U knjizi se također opisuje hrvatski ex libris, kao važna dionica “male grafike”, zatim najveće samostalne zbirke grafika u Hrvatskoj te najvažnije grafičke smotre.

Autorica knjige Mikica Maštrović jedan je od najvećih autoriteta u Hrvatskoj za medij grafike. Cijeli je svoj radni vijek provela u NSK gdje je pokrenula izdavačku djelatnost i to većinom grafičkih mapa uglednih hrvatskih grafičara. Izravno je sudjelovala u nabavi dvaju vrlo vrijednih Klovićevih crteža te u nabavi 525 strip-crteža Andrije Maurovića. To je ujedno najveća zbirka njegovih crteža u Hrvatskoj koja obuhvaća Maurovićeve najznačajnije stripove.