Ministarstvo želi da muzeji budu financijski neovisni, ravnatelji strahuju da to vodi bankrotu

Trideset pet tisuća posjetitelja bilo je na prijelazu godine na izložbi Joana Miróa u Umjetničkom paviljonu. Impresioniste je u Klovićevim dvorima posjetilo oko 25.000, a baroknog slikara Guercina u MUO nešto preko 28.000 posjetitelja. Sve je to daleko od brojke od 100.000, koliko je, ne tako davno, bilježila Picassova izložba. Djelomice i zbog loših vremenskih uvjeta, broj posjetitelja u Noći muzeja pao je na 250 tisuća, inače ih je znalo biti više od 300.000. Pada i broj posjetitelja stalnog postava MSU.

Prilika kustosima

Ne treba, uglavnom, biti previše pronicljiv da bi se pomislilo kako nešto treba mijenjati. No, može li tome pomoći i novi Zakon o muzejima?

U Ministarstvu kulture dovršen je Nacrt prijedloga novog Zakona o muzejima, koji je i usvojen na sjednici Vlade RH koncem siječnja te je upućen Saboru na usvajanje. Riječ je o jednom od kompleksnijih zakona proisteklih iz aktualnog Ministarstva kulture. Tvrde, među ostalim, da žele financijski osamostaliti muzejsku struku, kako bi muzej sam mogao obavljati gospodarske djelatnosti.

Međutim, oko mnogih se pitanja lome koplja, među ostalim i mogu li muzeji biti i trgovačka društva te da li je zvanje PR-a u muzeju ravnopravno s kustosom.

Uz Vesnu Jurić Bulatović, pomoćnicu ministrice kulture, u povjerenstvu za izradu prijedloga Nacrta Zakona sjedilo je desetak ljudi, među njima je i ravnateljica MSU Snježana Pintarić koja tvrdi kako je vrlo važno da je Zakon usklađen s direktivama EU.

Vesna Jurić Bulatović kao jednu od ključnih točaka navodi: “Novim zakonom omogućit će napredovanje u struci mladim kustosima freelancerima, povezivanjem s muzejima u inozemstvu, među ostalim.”

Međutim, nisu svi zadovoljni Zakonom, a među onima koji se ne slažu s mnogim tezama su i Zvonko Maković, predsjednik Društva povjesničara umjetnosti, te Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO koji je za danas, samoinicijativno, u svojoj matičnoj instituciji sazvao sastanak ravnatelja svih vodećih muzeja. Gašparović pojašnjava: “Zakon je prepun nejasnoća. Nije provedena javna rasprava, a ima niz stvari koje su se pomiješale.”

Miroslav Gašparović: “Znači li to da mogu pretvoriti muzej u trgovačko društvo, a zatim bankrotirati i sve rasprodati?” (foto: Goran Mehkek / Cropix)

Vesna Jurić Bulatović kaže da je javna rasprava o Zakonu provedena u proljeće prošle godine te da je bio upućen poziv ravnateljima i ostalim stručnjacima da daju svoje prijedloge. No, Gašparović i Maković kažu da je od tada izmijenjen i da konačna verzija nije bila na raspravi.

Politikantska uloga

Jednim od bitnih pitanja Zakona u Ministarstvu kulture smatraju novi ustroj muzeja: “Važećim Zakonom nije uređeno pitanje u kojem se opsegu uz muzejsku djelatnost mogu obavljati određene gospodarske djelatnosti iz kojih se mogu prihodovati sredstva koja se kao vlastiti prihod mogu koristi za daljnji stručni razvoj muzeja”. Međutim, Gašparović se pita: “Znači li to da mogu pretvoriti muzej u trgovačko društvo, a zatim bankrotirati i sve rasprodati?”

Zvonko Maković smatra da je Zakon štetan i opasan: “Nacrt Zakona o muzejima spominje mogućnost da se muzej tretira kao trgovačko društvo. To je opasan presedan iz kojega bi se mogle izroditi teške posljedice na mnogim sektorima. Otvarati u okviru Zakona o muzejima pitanje usluga na tržištu je nerazumno i predstavlja ugrožavanje važnih interesa RH. Zanemaruje se osnovna uloga muzeja i usmjerava se na dnevno politikantsku i ekonomsku ulogu nauštrb društvene koristi.”

U Ministarstvu navode i promjene u odnosu na stručno muzejsko osoblje koje je, smatraju, potrebno prošiti zanimanjima u marketingu i PR-u, kako bi se “omogućilo okretanje prema javnosti, te tržištu”. No Maković tvrdi: “Stručni aspekt muzejske struke potisnut je na marginu, a dok se nasilno forsiraju neki aspekti rada u muzejima koji ne pripadaju struci u punom smislu riječi”. Slikovito to opisuje i Gašparović: “Pomoćna zvanja su jako važna u muzeju No, razlike mora biti. To bi bilo isto kao da se u bolnicama, primjerice, izjednače zvanje kirurga i zvanje tajnika. To su posve različita zvanja“. Vesna Jurić Bulatović, pak, pita: “Čemu omalovažavati pripadnike te struke ako su se odlučili za rad u muzeju?”