KONTROVERZA

Misterij Jakovljeve škrinje: Za jedne je to najvažniji dokaz postojanja Isusa, za druge krivotvorina. Vlasnik je završio na sudu

 J.p. Moczulski/afp/profimedia
Iako je odavno prazna, 2000 godina stara kosturnica ne prestaje intrigirati stručnjake. Ovih je dana najveća atrakcija izložbe "Discovering the World of Jesus" u Atlanti

Dvije tisuće godina stara kosturnica s uklesanim imenom Isusova brata Jakova ne prestaje intrigirati javnost desetljećima nakon što je otkrivena u Izraelu. Ovih je dana u Atlanti, na izložbi "Discovering the World of Jesus" u kulturnom centru Pullman Yards, izložena s još 350 predmeta, a opisana je kao "najznačajniji predmet iz Kristova vremena". Neki se stručnjaci s time, međutim, ne slažu te je, poput mnogih biblijskih arheoloških nalaza, i ovaj predmet izvor brojnih kontroverzi. Izraelski arheolozi spore da je natpis koji tvrdi da su u osuariju kosti Isusova brata autentičan, dok su s druge strane tu i vječne dvojbe teologa o tome je li Isus uopće imao brata.

Novi zavjet u nekoliko navrata govori da je Isus imao brata po imenu Jakov, koji je postao vođa kršćana u Jeruzalemu nakon Isusova raspeća. Prema povjesničaru Josipu Flaviju, Jakov je pogubljen kamenovanjem 63. godine. U svakom slučaju, većina se slaže da bi, da je škrinja autentična, to bio najvažniji i najstariji fizički dokaz o postojanju Isusa Krista.

Sve je počelo 2002. godine, kada se vlasnik kamene kosturnice, izraelski kolekcionar Oded Golan, obratio dr. Andréu Lemaireu, cijenjenom stručnjaku za natpise iz biblijskog razdoblja sa Sorbonne, da je prouči. Lemaire je spremište za kosti datirao u 63. godinu te iznio tezu da bi Jakov u natpisu na aramejskom mogao lako biti Isusov brat.

image

Natpis na škrinji

Afp/afp/profimedia
image

Oded Golan

Afp/afp/profimedia

"To bi mogao biti najraniji ikad pronađen artefakt koji se odnosi na Isusa", zaključio je francuski znanstvenik u analizi natpisa "Jakov, sin Josipov, brat Isusov" objavljenoj u časopisu Biblical Archaeology Review iste godine.

Izračunao je da je statistička vjerojatnost pojavljivanja tri imena u takvoj kombinaciji izuzetno mala. Tijekom dvije generacije u Jeruzalemu prvog stoljeća, vjerojatno se ne više od 20 ljudi moglo zvati "Jakov, sin Josipov, brat Isusov".

"Čini se vrlo vjerojatnim da je ovo Jakovljeva kosturnica iz Novog zavjeta", napisao je dr. Lemaire u svom članku.

"Ako je tako, to bi također značilo da ovdje imamo prvi epigrafski spomen, iz otprilike 63. godine, Isusa iz Nazareta." Na drugom mjestu u svom članku priznao je međutim i da "ništa u ovom natpisu na kosturnici jasno ne potvrđuje identifikaciju" ovog Jakova kao onoga poznatog u kršćanskoj tradiciji.

Drugi znanstvenici reagirali su s oprezom, nazivajući otkriće važnim i primamljivim, ali naglašavajući da će vjerojatno biti nemoguće potvrditi definitivnu vezu između natpisa i bilo koje od središnjih figura u utemeljenju kršćanstva.

Kako nadalje tumači dr. Lemaire, kršćani imaju tri različita tumačenja u vezi s Jakovljevim srodstvom s Isusom. Protestanti općenito tumače Novi zavjet tako da misle da je Jakov sin Josipa i Marije; u ovom slučaju, Marija je vjerojatno rodila Isusa kao djevica i potom rodila Jakova i drugu djecu. Drugo tumačenje, dominantno u Istočnoj pravoslavnoj crkvi, Jakova smatra Josipovim sinom iz prethodnog braka. Rimokatolici su skloni smatrati da riječ "brat" znači bilo kojeg bliskog rođaka; možda je Jakov bio rođak, sin Josipova brata, što bi bilo u skladu s učenjima o Marijinu "vječnom djevičanstvu".

Prije toga, podsjeća se u časopisu Biblical Archaeology Review, najraniji spomen Isusa bio je na komadu papirusa koji je sadržavao fragment Evanđelja po Ivanu, napisanog na grčkom oko 125. godine. Većina postojećih ranih tekstova za Novi zavjet napisana je više od 300 godina nakon Isusova vremena. Smatra se da je najranije evanđelje, koje je napisao Marko, nastalo oko 70. godine.

U Izraelu su se pak tamošnji arheolozi digli na noge i proglasili tzv. Jakovljevu škrinju čistom krivotvorinom, a već sljedeće 2003. godine Golan se našao na sudu pod optužbama za krivotvorenje natpisa.

"Suština je da je svaki pojedini znanstvenik koji je ovo ispitivao došao do zaključka da natpis nije autentičan", rekao je tada dr. Gideon Avni, direktor iskapanja i istraživanja pri izraelskoj Upravi za antikvitete.

Zaključili su da je kosturnica stara 2000 godina, ali da je natpis na njoj novijeg datuma, iako ga nisu mogli točno odrediti. "Drugi dio natpisa, koji se odnosi na Isusa, napisan je drugačijim stilom", ustvrdili su.

Suđenje je trajalo gotovo deset godina, a na kraju je oslobođen. Unatoč tome sudac je ustvrdio da presuda ne znači da je natpis na kosturnici autentičan ili da je napisan prije 2000 godina.

"Proveli smo nekoliko kemijskih testova, posebno na samom natpisu, koji je najkritičniji element kosturnice", rekao je Golan prošli tjedan za medije povodom izložbe u Atlanti. "Dokazali smo da je cijeli natpis autentičan - upisan je prije nekoliko tisuća godina."

Kosturnicu je inače, kako je u više navrata ispričao, kupio još sedamdesetih godina prošlog stoljeća od jednog dilera antikvitetima dok je bio student inženjerstva u Izraelu, ali uopće nije prepoznao njezinu važnost. Problem je za struku i to, tvrde, mutno porijeklo, budući da se još uvijek ne zna odakle kosturnica uopće dolazi i gdje se nalazila do tada. Golan nikada nije otkrio ime prodavača ni mjesto gdje je iskopana.

Škrinja je inače prazna, kosti su odavno izgubljene, a misterij traje i dalje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. prosinac 2024 13:36