Može li se i u ilustraciji rađenoj po narudžbi sačuvati autorski stil?

U osnovnoškolskim udžbenicima iz povijesti “Tragom prošlosti”, koje tiska Školska knjiga, jedan je od poznatijih ilustratora Alem Ćurin koji je nekad radio za Feral Tribune, danas za Novosti. Ima više potpisanih autora ilustracija u tim udžbenicima, njih petoro, no Ćurinove ću, barem si tako umišljam, uvijek prepoznati. Imaju određeni pomak, dozu humora.

Ilustracije ovog autora, nažalost, nema na izložbi “Jedan autor, jedan rukopis, ili?” koja se može pogledati u Galeriji ULUPUH do 15. veljače. Kustosica je Sonja Švec Španjol. Autorica idejne koncepcije je Željka Mezić, a ostvarena je u suradnji s ULUPUH-ovom Sekcijom za ilustraciju, karikaturu, strip, animirani film i primijenjeno slikarstvo. Tehnike su kojima se ovi predstavljeni autori služe razne, olovka, tuš, akvarel i akril, pa sve do uporabe digitalnih medija.

Teza je poprilično zanimljiva, koliko u ilustraciji na zadanu temu autor može zadržati svoj prepoznatljiv rukopis. Riječ je o narudžbama čija je izvedba uvjetovana različitim namjenama, kao što su slikovnica, udžbenik, knjiga, oglas, plakat i slično. Pitanje koje se postavlja jest koliko je unutar tih zadanih okvira moći zadržati pojedini autorski rukopis, svoju umjetničku slobodu.

Darko Kreč, strip

Izlaže četrnaestoro autora, jedan je od njih pozvan, riječ je o strip autoru i o redatelju Darku Kreču. Bilo bi, doduše, zanimljivije da je šire obrađena i kontekstualizirana. Mana je i da su neka djela nastala samoinicijativno pa ih je teško svrstati u istu kategoriju kao ostale. Autori su bili pozvani prijaviti se s minimalno tri rada.

Među najupečatljivijim je imenima na ULUPUH-ovoj izložbi i zasigurno i najpoznatijim u široj javnosti, ono Vedrana Klemensa. Predstavljen je s nekoliko kampanja. Prva, “Naivac Martin Kiš” digitalna je ilustracija za CERT-ovu nacionalnu kampanju podizanja svijesti o kibernetičkoj sigurnosti. Ideja je duhovita, bazira se na naivnoj umjetnosti, onoj gotovo rabuzinovska rukopisa, stilizirani su likovi mahom obojani pastelnim tonovima.

Naivan je onaj koji se dodatno ne obrazuje na temu kibernetičke sigurnosti, poručuje Klemens, jedan od najduhovitijih autora s ovih prostora, pri tom zadržavajući svoj prepoznatljiv rukopis. Od Klemensovih djela na izložbi su i “Gorila i pudla”, digitalna ilustracija, i “Hladno pivo”, ambalaža za pivo Pivovare. Ambalaže za pivo među poznatijim su njegovim radovima.

Patricio Aguero, pak, radi ilustraciju za “Šegrta Hlapića”, crno-bijelu, iz jednog ne tako uobičajenog rakursa promatra ovo djelo, njegovi su radovi uvijek poetski, nekako zaokruženi. Inače je iz Venezuele, no već neko vrijeme živi i radi u Hrvatskoj, najpoznatiji je po lutkama koje izrađuje u kazalištu te po kostimografiji.

Pozvani se, pak, autor Kreč, predstavlja stripom “Boduljko i Žbunika”, tehnike su olovka, tuš, tuš u boji, drvene boje.

Nataša Rašović Bodiš predstavlja se na izložbi karikaturama o kojima smo više puta pisali, onima za knjigu Tatjane Barat “Priče o neustrašivim hrvatskim ženama”.

Vanda Čižmek: “Uhvati mi malog medu”

Jedna od meni dražih autorica koje rado pratim jest Vanda Čižmek od koje se mogu pogledati ilustracije “Kumarov san”, za knjigu Roberta Mlinareca, te “Tonka će sutra” za knjigu Jelene Pervan. Zapravo su većinom na izložbi knjižne ilustracije.

Aleksandar Žiljak na ovoj se izložbi predstavlja izborom realističnih prirodopisnih ilustracija koje su nastale za ilustrirane knjige Joze Vrkića o hrvatskoj prirodi. Malo je tu vidljivo njegova rukopisa, to je rad koji govori o tome kako izgleda ilustracija kada se radi doslovce.

Izložba je to, dakle, neujednačena rukopisa, no s vrlo zanimljivim postavljenim pitanjem, no na koji nema jednoznačnog odgovora.