Najljepši turistički plakati kroz povijest - Kad su nas na more zvali Babić i Murtić

Razmišljanje o estetici turističkih plakata ove se godine svelo tek na raspravu ženska stražnjica ili ne. Kako je to izgledalo nekad, kada su turiste pozivali naši najveći umjetnici poput Ljube Babića i Ede Murtića, može se vidjeti na izložbi “Turistički plakat u Hrvatskoj” otvorenoj u opatijskoj galeriji Šporer, kustosice Maje Karić.

Pojam odlaska na more s kontinenta uvelike se promijenio, ali jedna je stvar cijelo stoljeće ista: plakat u javnom prostoru i dalje je najjače vizualno sredstvo koje poziva turiste. Nema toga što se s tih plakata ne može iščitati: kako se ljetovalo, što se oblačilo, kojim se prijevoznim sredstvima dolazilo na more, kakva su bila kupališta, jesu li bila in kao mjesta okupljanja...

- Pojava turističkog plakata paralelna je s pojavom turističkih organizacija. Iako je primarno komercijalan, nije zakinut u svojoj likovnoj kvaliteti, dapače, umjetnički su standardi iznimno visoki - navodi kustosica Maja Karić dok obilazimo ovu posjećenu izložbu.

Muzej turizma

Maja Karić inače je zaposlena u Hrvatskom muzeju turizma, instituciji u povojima čija ravnateljica, antropologinja Mirjana Kos, ima ambiciozne planove sakupljanja sve vrste građe vezane uz turizam, kako bi se sa svih aspekata obradila ova grana. Kakvu smo, dakle, poruku željeli odaslati, a što možemo iščitati s plakata? Među najranijim je ona da smo zemlja za zdravstveni turizam, a tu su u prvom planu Opatija i Baška kao lječilišna mjesta. Tamo leži i početak turizma: spretniji stanovnici Primorja počinju iznajmljivati krevete, preuređivati kuće u svrhu iznajmljivanja, nude voće, povrće, vino, maslinovo ulje...

Moda i utjecaj filma

Turizam polako postaje nova gospodarska grana, a razvojem željeznice more je dostupnije širokim slojevima. Prvo turističko poduzeće Putnik naručuje plakat “Visit Jugoslavia” od umjetnika Ljube Babića. U isticanju najvažnijih aduta naše obale nije se puno promijenilo.

Na Babićevom plakatu panoramski je pogled na Dubrovnik, kao i na plakatu Sergija Glumca iz 1931, kod kojega jasno vidljiv utjecaj estetike filma. Osim vidljivog profesionalnog dizajna, tridesete su i razdoblje kad se na plakatima sve češće pojavljuju ljudi koji otkrivaju ljetnu modu. Tako su se, primjerice, početkom stoljeća žene kupale u tunikama kratkih rukava u mornarskom stilu s hlačama, što je bila velika promjena od stoljeća ranije kad su čak nosile utege na suknjama kako ne bi došlo do “nemoralnog dizanja haljine”. Tridesetih godina odjeća postaje otvorenija, jer se sunčanje pripisuje kao terapija, a otkrivaju se ramena, dekolte i noge.

Svi se zajedno presvlače u slikovitim platnenim kabinama, a drvena kupališta postaju ujedno i društvena mjesta okupljanja.

Nastupa fotografija

Iz tih je godina plakat koji reklamira Bašku, nepoznatog autora. Cijeli Baški zaljev nosi kape za plivanje, svi su, kako bi bili u službi kompozicije, ili u crvenom ili u plavom kupaćem kostimu. Tek se četrdesetih pojavljuju prvi dvodijelni kostimi. U pedesetima, razdoblju poslijeratne obnove i optimizma, kupališta su prepuna. Pozivaju se i turisti i narodne mase. Oba su trenda vidljiva na plakatima Ferda Bisa. “Les Montagnes Yougoslaves”, pokazuje ljepote prirode, dok je “Turizam izvršiocima petogodišnjeg plana” prikaz iz profila dva ozbiljna radnika, s alatom u rukama, kako odlučno gledaju prema moru i planini u daljini.

Reklama zemlje sa 1000 otoka datira u šezdesete godine 20. stoljeća. Ako je suditi po izložbi, u razdoblju turističkog plakata najdosadnije su sedamdesete, dok je iz osamdesetih sjajan plakat Ede Murtića. Devedesetih godina fotografija postaje dominantna nad crtežom. Pod sloganom “Mala zemlja za veliki odmor” 1993. godine, fotografije su ujedinjene s dizajnom Mihajla Arsovskog. Puno se raspravljalo o sloganu s početka ovog stoljeća “Mediteran kakav je nekad bio”, no nitko nije sumnjao u dizajn Ante Rašića, Damira Fabijanića i Borisa Ljubičića. No, čini li nam se samo da smo nekad bili sretniji i hoće li nam netko prigovoriti da smo nepopravljivi nostalgičari kad kažemo da nam se više sviđaju crteži s početka prošlog stoljeća?