POZNATA UMJETNICA

Nakon priče o prabaki s Brača čiji je suprug početkom 20. stoljeća emigrirao u Južnu Ameriku i stradao, i dalje se bavi morem

Renata Poljak

 Renata Poljak/
Dio su video radova Renate Poljak 12-godišnji dječak iz Splita, Vanja Cetinić Koća, glazbenici Amira Medunjanin te Alen i Nenad Sinkauz

Izložbom koja je otvorena u Galeriji Bačva (HDLU, do 17. ožujka), umjetnica Renata Poljak nastavlja tragom poetike koja je prisutna u njezinu radu posljednjih desetak godina. Naime, i ovaj je put u prvom planu more. U prvom je planu bilo more kada se bavila sudbinom prabake ("Partenza"), žene s Brača, čiji je suprug, poput mnogih, na početku 20. stoljeća emigrirao u Južnu Ameriku u potrazi za kruhom. Nije se vratio, preminuo je od upale pluća. Ona je ostala sama, dijelila je osamljenost s mnogim otočkim ženama. Povezanost žena različitih generacija, podrška koju su si pružale, no i nemogućnost nekih od njih da se nose sa situacijom u kojoj su se našle pa kreću u more iz kojega se neće vratiti, vidljivo je pokazala u videu koji je snimala na Bolu, na plaži Zlatni rat... Nekoliko se još djela nastavilo na ovaj rad. Nova je izložba drukčija, no u prvom je planu i dalje more.

U zamračenoj prostoriji Bačve, iako je bio popriličan broj ljudi na otvaranju, u samom je prostoru bilo tiho, meditativno, kako i sam rad nameće, s puno poštovanja, bila su dva rada izložena. Prvi je okrugla, viseća projekcija meditativnog sadržaja postavljena u sredinu Galerije Bačva, vide se planktoni i sićušna podvodna stvorenja. Ti planktoni "pripadaju", saznajemo uz izložbu, dvanaestogodišnjem dječaku iz Splita, Vanji Cetiniću Koći, koji ih već dvije godine hvata planktonskom mrežicom te proučava pod mikroskopom, a snimke prikazuju uvećan svijet malih bića koji nam stvaraju kisik. Drugi dio izložbe trokanalna je videoprojekcija na polukružnom zidu galerije. Glavni su protagonisti projekcije glazbenici Amira Medunjanin te Alen i Nenad Sinkauz, koji stvaraju novu pjesmu za naše more. Snima ih se u praznoj dvorani, podcrtavajući glas te prazninu prostora i mraka u kojoj on odzvanja, što je umjetnicu podsjetilo na crninu morskog bezdana. Tekst pjesme potpisuje pjesnikinja Monika Herceg.

Ona u ovom radu vidi mogućnost promjene energije ili pokušaj izlječenja mora, u potrazi je za suvremenim šamanom koji će opjevati i kreirati novu povijest i novi mit u koji ćemo svi zajedno povjerovati. Naziv je ovog rada, sukladno, "Pjesme za naše more".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 09:20