Ona je bila vrlo tužna žena. Tragično je izgubila supruga i devetogodišnjeg sina, kći joj se teško razboljela, ljudi koje je voljela ili su odlazili ili se pripremali otići. Radila je, disala, jela, spavala. Funkcionirala. Zatvorena u ljušturi svoje tuge, živjela je tek toliko da - živi. Ranoranilac je i jutra su joj omiljeni dio dana.
On je bio sretan čovjek. Kroz život su ga vodili instinkti, živio je gdje mu se živjelo, radio točno ono što je želio raditi. On i život bili su savršeni par, međusobno su se voljeli. Napisati da nije žalio za propuštenim prilikama, bilo bi netočno. Jer takvih nije bilo. Ili je nešto želio pa to napravio, a ono što nije napravio - nije niti želio. Bio je noćni tip.
Kad su se susreli, njoj je bilo 52, njemu 85...