NEPOZNATI KLIMT Riječki opus bečkog majstora secesije za koji znaju samo znalci

Bila je 1879. godina kada su Gustav Klimt i Franz Matsch, tada mladi i potpuno nepoznati austrijski slikari, osnovali Udruženje umjetnika (Kunstler-Compagine) kojemu se uskoro pridružio i Gustavov mlađi brat Ernst Klimt.

Gustav Klimt, danas jedna od najpoznatijih figura svjetske likovne umjetnosti čija djela na aukcijama dostižu cijenu i do 150 milijuna dolara, imao je tada svega 17 godina i niti on niti njegov prijatelj i mlađi brat nisu se smatrali dovoljno jakim imenima da bi se potpisivali kao samostalni slikari pa su njihovi prvi radovi nosili zajednički potpis družine.

No, već 1884., radeći za kraljevski dvor u rumunjskom Peleşu, promijenili su tu praksu pa su se počeli potpisivati svaki na svoje platno. Godinu dana kasnije, široj javnosti i dalje ne previše poznatu austrijsku družinu u usponu, u Rijeku je pozvao legendarni gradonačelnik i vizionar Giovanni de Ciotta, čovjek u čijem se mandatu grad pozicionirao kao značajno industrijsko, lučko i prometno središte.

Dva svijeta

Giovanni de Ciotta 1883. angažirao je slavni bečki arhitektonski studio Fellner & Helmer za projektiranje zgrade Teatro Comunale koja danas nosi ime HNK Ivana pl. Zajca. Grad je s oduševljenjem dočekao gradnju kazališta po projektu prestižnog arhitektonskog biroa, popraćenu i “state of the art” tehnologijom, pa je tako u Teatro Comunale postavljen i prvi riječki telefon te prva riječka električna žarulja. Kunstler-Compagine su od de Ciotte dobili zadatak napraviti slike za interijer Kazališta.

U grad na Rječini stigao je tako i 23-godišnji Gustav Klimt, čovjek čije se slike, osim što vise u svjetskim galerijama i privatnim kolekcijama, danas reproduciraju na majicama, šalicama i magnetićima za hladnjake. Klimt je za potrebe Teatra Comunale naslikao pet ulja na platnu - tri slike ugrađene su u strop kazališta (Sv. Cecilija, Orfej i Euridika, Marko Antonije i Kleopatra), a dvije (Adolescentni anđeo i putto okruženi cvjetnom dekoracijom) smještene su iznad službenih loža. Izvan stručne javnosti, ta su Klimtova djela danas gotovo potpuno nepoznata.

Gustav Klimt: Orfej i Euridika

Upravo je ta riječka Klimtova priča okosnica velike izložbe “Nepoznati Klimt - Ljubav, smrt, ekstaza” koju za 2020. godinu priprema Muzej Grada Rijeke. Izložba će biti otvorena od 14. srpnja do 14. listopada iduće godine i trebala bi to biti jedna od najvećih atrakcija projekta Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture koja taj grad postavlja na istaknuto mjesto mape rijetkih Klimtovih djela izvan Beča.

- Prvi i najvažniji poticaj za organiziranje izložbe svakako je činjenica da su za strop riječkog Gradskog kazališta mladi Klimt i njegovi suradnici naslikali više alegorijskih slika na platnu. Druga je, pak, zamisao da se pokažu dva suprotstavljena svijeta, mladi nasuprot zrelom Klimtu, akademski i protuakademski Klimt. S jedne su strane riječki i srodni radovi i skice koji pokazuju dekorativnu, teatralnu i javnu stranu Klimtove umjetnosti, a s druge erotski i ženski, intimni crteži koji otkrivaju osobne poticaje autora i svjedoče o strasti njegove naravi i umjetničkih pobuda - govori Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja Grada Rijeke.

Riječka izložba pokriva rane Klimtove radove koji će prvi put biti izloženi publici kao klasična ulja na platnu, a uz njih bit će predstavljeni i pripremni crteži te kolorirane studije prikupljene iz muzeja, galerija i privatnih kolekcija od New Yorka preko Beča do Bukurešta. Također, publika buduće Europske prijestolnice kulture imat će priliku razgledati i četrdesetak Klimtovih crteža iz druge, mnogo poznatije faze stvaranja, kada se prometnuo u vodeću figuru simbolizma, odnosno svjedočiti umjetnikovom radikalnom autorskom prevratu i okretanju temama iz naslova izložbe - ljubavi, smrti i ekstazi. U izložbu su uključeni i riječki radove Gustavovog brata Ernsta i prijatelja Franza Matscha.

Gustav Klimt: Studija dječaka naslonjenog na ogradu, 1884./85., privatno vlasništvo

Interaktivni postav

U svojoj je najranijoj fazi Gustav Klimt pretežito slikao lebdeće figure u nedefiniranom okruženju (Palača Sturany), ili pak scene u prirodi (Gradsko kazalište u Liberecu), a tek je u Rijeci prikazao dijelove antičke arhitekture i nagovijestio interijer. Riječki je posao Klimtova bečka družina dobila odmah nakon narudžbe za koncertnu dvoranu u Karlovim Varyma i gradsko kazalište u Liberecu.

U Muzeju grada ističu da je posebnost riječkog opusa i u dekoraciji ogrtača svete Cecilije koji “minucioznom obradom i raskošnim izgledom predstavlja prvi Klimtov rad u kojem se posvetio razrađivanju detalja odjeće, što mu je u kasnijoj karijeri postaje jedna od glavnih preokupacija.” Riječka će se izložba prostirati na tri etaže, u atmosferi kazališnog ambijenta s primjenom suvremene tehnologije poput interaktivnih projekcija. Pored originalnih restauriranih slika, bit će zastupljeni i brojni digitalni sadržaji, a program će uključivati i popratna događanja poput manjih izložbi, radionica za djecu i mlade te predavanja za odrasle.

Iako su riječka djela Gustava Klimta već nagovještavala u kojem bi smjeru autor mogao otići, ono što je naslikao za Gradsko kazalište još je uvijek bilo usmjereno na slikanje u duhu akademske naobrazbe, dakle konvencionalne, epigonske i alegorijske slike. Njegov će autorski zaokret, radikalni odmak od akademizma, ipak nadmašiti sva očekivanja i bit će to prevrat koji će definirati daljnji razvoj slikarstva, prijelomni trenutak u povijesti umjetnosti. Izložba će tako pokriti i Klimtovu zrelu, secesijsku fazu, s crtežima iz vremena od pojave secesije pa sve do pred kraj umjetnikovog života 1918. godine.

Tu će naglasak biti stavljen na ženi koja je u svim fazama bila glavna Klimtova inspiracija, koju je istraživao kroz različita erotska raspoloženja, propitujući temu seksualnosti.

Akademie der bildenden Kunste

Studija za Kleopatru, 1884./85.

Umjetnička družina

Klimtovi kolege iz Umjetničke družine koja je radila u Rijeci, brat Ernst i Franz Matsch, nisu se nikada ni približili Gustavovoj slavi. Matschev je opus ostao u okvirima akademskog slikarstva te se, kao umjetnik, izgubio u masi više ili manje solidnih slikara. Ernst Klimt, pak, potpisuje najveću sliku u riječkom kazalištu, “Alegorija kazališta” dimenzija 140 puta 495 centimetara, koja se nalazi iznad pozornice. On se nije stigao ni umjetnički razviti kao njegov stariji brat jer je umro jako rano, 1892., ne dočekavši tridesetu. Gustav je preuzeo brigu o njegovoj obitelji.

Devet slika Umjetničke družine restaurirano je u Rijeci, za potrebe projekta EPK, a partner izložbe je i znameniti bečki muzej Albertina.

Kako ističu u Muzeju grada, stručnjaci iz Hrvatskog restauratorskog zavoda slike su restaurirali zbog sloja nataložene nečistoće i potamnjelih retuša, pa su bile teže čitljive, a boja se odvajala i otpadala u vidu sitnih ljuskica. Iako je šest slika bilo na stropu Kazališta, one nisu rađene u tehnici fresaka na licu mjesta, nego tehnikom ulja na platnu te su naknadno postavljene u okvire izrađene od štuka. Pored Ervina Dubrovića, koji je direktor projekta, autorica i voditeljica projekta je Deborah Pustišek Antić, a kreativni direktor Klaudio Cetina.

Deborah Pustišek Antić ističe da će, zajedno s crtežima i slikama iz HNK, biti izloženo 70-ak djela, među ostalim i ulja na platnu iz Kraljevskog dvorca Peleş u Rumunjskoj.

- Bio je ovo izuzetno zahtjevan, ali i izazovan i nadahnjujući posao za sve nas, putovali smo u Beč, u Rumunjsku, pripreme traju već godinu dana i sada su svi ugovori potpisani - kaže autorica izložbe, ističući da su jako zadovoljni rezultatima.

Izložba “Nepoznati Klimt - Ljubav, smrt, ekstaza”, smatraju u agenciji Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture, Rijeku postavlja na istaknuto mjesto mape rijetkih Klimtovih djela izvan Beča, a program tog velikog projekta ukazuje na pripadnost istom kulturnom krugu brojnih zemalja koje danas čine europsku zajednicu država.