FOTOAMATER ZANESENJAK

NIKAD VIĐENE FOTOGRAFIJE IZ 1. SVJETSKOG RATA Ovo je Alfonsus Šibenik, časnik koji je snimio prvi hrvatski selfie

Prvi hrvatski selfie snimljen je prije stotinu godina, a dekadentan je da i ne može biti dekadentniji. Snimio ga je dr. Alfonsus Šibenik, vlastelin iz karlovačke okolice, na sočanskom ratištu. Šibenik je odjeven u terensku časničku uniformu, pozira uz rijeku, ispred auta, s ptičarom do nogu i s bičem u dlanovima, 1914., najvjerojatnije u jesen.

Kao i mnogi Karlovčani, dr. Šibenik bio je bogat čovjek, vlastelin iz sela Lipa. I što je dakako važnije, fotoamater zanesenjak.

U Velikom ratu služio je, dakle, kao časnik u K.u.K. Autotruppe jedinicama i snimao je sebe i mnoge Karlovčane s kojima je putovao bojištima Europe. Po ratnim se područjima kretao vozilom nakrcanim fotografskom opremom. Među njom, najmanje dva (golema) fotoaparata, stotinjak staklenih ploča, peć, šator.

Spašen manji dio

Na sačuvanim staklenim pločama prikazuje časnike i vojnike u rovovima, na položajima, u svakodnevnom životu, vojna vozila, ratne zarobljenike. I među njima najmanje tri sačuvana autoportreta. Te dragocjene fotografije, odnosno staklene negative, pronašla je Valentina Malović, časnica HV-a koja se amaterski bavi poviješću Lipe, odnosno sela čiji su vlastelini bili Šibenici, sve do danas ugledna karlovačka obitelj. Odnijela ih je Dinku Neskusilu, poznatom karlovačkom fotoreporteru i umjetničkom fotografu, koji ih je restaurirao. Spasio je tek manji dio negativa, skenirao i postavio na svoju web stranicu. Neskusil je (premda dakako nije bogat) sličan zanesenjak kakav je bio Šibenik.

I on je ratni fotoreporter, a njegov portal Kafotka.net jedinstven je projekt ne samo u hrvatskim okvirima. Ispočetka profil na Facebooku, pokrenut je u veljači 2012. i do danas je pregledan osam milijuna puta. “Dosad smo na portalu objavili nešto više od pet hiljada fotografija, a skenirao sam ih nekih dvadeset i pet hiljada. Prva je fotografija snimljena 1875. Zasad je u projekt uključeno oko sto pedeset karlovačkih obitelji”, otkriva Neskusil, jedan od brojnih nastavljača karlovačke tradicije sabiranja povijesti svakidašnjice, koja je do danas rezultirala i takvim djelima kakav je Karlovački leksikon, enciklopedija iz 2008., kakvu imaju još samo dva-tri njemačka grada u cijeloj Europi. Među ostalim blagom, tako je eto Neskusil upecao i dr. Alfonsusa Šibenika.

Bonvivan i bogatun

Što je ovoga bonvivana i bogatuna tjeralo da se umjetnički namješta ispred vlastita fotoaparata? Očito jest posrijedi taština, ali zapravo i svijest o važnosti vlastite uloge u krvavom kolu Prvoga svjetskog rata, u kojem je život izgubilo 117 Karlovčana (a u Domovinskom ratu samo na Odjel patologije Opće bolnice dovezeno je 229 smrtno stradalih). Njegove su fotografije na stanovit, rekao bih suptilan način, potresne i posve nas se tiču. One toliko jasno otkrivaju da prošlost (osobito ratna) povezuje cijelo dvadeseto stoljeće, iz hrvatske perspektive, u jedno te isto mračno klupko.

Ovaj jedinstven poduhvat, kojim se Neskusil bavi u svojoj kuhinji i predsoblju, gdje otprilike drži skener, prepoznale su i lokalne vlasti pa je projekt dobio nekoliko tisuća kuna od gradonačelnika Damira Jelića te od direktorice Turističke zajednice Tihane Bakarić.

Tu potporu i sve ove senzacionalne fotografije Dinko Neskusil iskoristio je da organizira izložbu. Otvorena je od prošloga tjedna u karlovačkoj Gradskoj knjižnici i u izlozima u gradskom središtu, pod naslovom “Karlovčani u Velikom ratu 1914. - 1918.”

Pisma zarobljenicima

Na njima su, primjerice, prikazani i pripadnici 9. satnije, 2. bataljuna, 26. domobranske pukovnije, godine 1916., na nekoj vježbi u okolici grada, u travi, sa isukanim bajunetama, kako nišane, i njihova su lica posve slična licima gardista iz 2. satnije 1. bataljuna 110. brigade godine 1991. u Topuskom…

Osim fotografija, izložba uključuje i druge dokumente, primjerice dopisnice ratnim zarobljenicima. Tako 17. rujna 1916. od kuće javljaju časniku Nikoli Težaku, zarobljeniku u Rusiji: “Vilko je postal slikar, sliku od Ivice smo ti poslali pa je zarobljena kad i ti, valjda je ne buš dobil…” Gotovo bih zaključio: ovo više sliči na pismo Krleži nego na pismo Krležinu domobranu…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:29