'NIKADA DO SAD VIĐEN RAD NEVIĐENOG UMJETNIKA' Diskretna ironija našeg autentičnog konceptualca

Goran Trbuljak autentičan je konceptualni umjetnik, njegova je ironija fina i precizna, diskretna, no točno pogađa bolne točke suvremenog društva, suvremene umjetnosti, potvrđuje to i njegova najnovija izložba otvorena u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti čiji je naziv “nikada do sada viđen rad neviđenog umjetnika”. Ovaj konceptualni umjetnik koji je stasao na sceni krajem šezdesetih, početkom sedamdesetih i čija je umjetnost i danas vrlo aktualna ne podilazi publici, istodobno je vrlo jasan i precizan.

Na samom se ulazu može pogledati film koji je o Trbuljaku snimila Ana Marija Habjan. Izložba se bazira na rečenicama ispisanima na A4 papiru i te rečenice dominiraju čitavim prostorom, ima ih više od dvije stotine. Uredno su ispisane na donjoj strani papira, malim početnim slovom, bez interpunkcija, ponekad i s nekom greškom, namjerno ostavljenom.

Često je riječ o aforizmima, nerijetko vezanima uz svijet funkcioniranja umjetnosti, pitanjima moći u ovom sektoru te autorstva, no ne i nužno. U pojedinim rečenicama zna biti i puno humora. Ovi su bijeli papiri s po jednom rečenicom postavljeni u povećem prostoru unutar nekadašnjeg kompleksa Rikard Benčić preuređenog u MMSU, direktno na zid, mnogi od njih bez posebnog uokvirivanja, i to je vizualno dobar dijalog.

Trbuljakova se izložba unutar nekadašnjeg kompleksa Rikard Benčić, preuređenog u MMSU, bazira na više od dvije stotine rečenica. Uredno su ispisane na donjoj strani papira, malim početnim slovom, bez interpunkcija, ponekad i s nekom greškom, namjerno ostavljenom

Riječ je o radovima koje je Trbuljak započeo raditi na samom početku sedamdesetih godina, potpisujući prvo ispod crno-bijelih fotografija umjetničke, često subverzivne akcije koje je obavljao. Bilo je to, podsjetimo, vrijeme kada umjetnost izlazi na ulicu, važan je dijalog s prolaznicima izvan galerijskih prostora. Jedan je od primjera, a stoji na samom početku izložbe, crno-bijela fotografija koja prikazuje vrata nekadašnje Galerije suvremene umjetnosti na zagrebačkom Gornjem gradu ispod koje Trbuljak ispisuje “kroz rupu na vratima Galerije moderne umjetnosti pokazivao sam povremeno prst bez znanja uprave galerije”.

Druga je bila akcija kada je na nekoliko zgrada u Zagrebu zalijepio papir s tekstom na kojemu piše “svi stanari ove kuće pametni su i pošteni”: ovu je akciju zabilježio rečenicom uz fotografiju donjogradske tipične zgrade. Kasnije, fotografija nema, ostaju samo ispisane rečenice, no i dalje smještene na donjem dijelu papira, neke od njih su: “ako ovaj papir visi u nekoj galeriji onda on nije papir već slika”, “originalnu ideju da si zbog umjetnosti odrežem uho već je netko napravio”, “ono što u umjetnosti pokvare povjesničari umjetnici više ne mogu više popraviti”, “neću jer ne mogu” “gledaj svoja posla i ne bulji u mene”, “u artu i ljubavi samo rijetki su uspješni i sretni zauvijek”, “veliki umjetnik veliki šupak dok je malo umjetnik mali šupak” i slično. Dio je radova iz ovog ciklusa “Ovojeizam”, podsjetimo, otkupila, Erste fondacija.

Matija Djanješić / CROPIX

Goran Trbuljak koji je studirao grafiku na zagrebačkoj ALU, filmsko snimanje na ADU te slikarstvo u Parizu, prije nekoliko mjeseci imao je oproštajnu izložbu posvećenu svojim profesorima Babaji i Tanhoferu jer je sam otišao u penziju s profesorske pozicije na ADU. Potom je u Muzeju za umjetnost i obrt otvorio izložbu “Zašto bi netko kupio Glavoper od Gorana Trbuljaka?”, te u galeriji HDD-a izložbu plakata, dok u Bologni u prostoru Villa delle Rose traje njegova retrospektiva. Vrlo plodno razdoblje za ovog autora.

Predgovor izložbi u Rijeci pisao je kustos mlađe generacije koji je započeo karijeru u ljubljanskom Škucu Tevž Logar, i to je dobra kombinacija jer daje drukčiji pogled na opus.