'NJEN NOVI ISTOK' Četiri autorice propituju kanone ljepote i poimanje seksualnosti

U Galeriji Galženica u tijeku je zanimljiva izložba “Njen novi istok” koja pokazuje radove umjetnica iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Slovenije. Istok iz naslova geografski je pojam, kako ovu scenu vidi dobar dio likovnjaka sa Zapada koji, kada uvrste na izložbu rad nekog umjetnika s ovog prostora, često navode kako izlažu tog i tog i istočnoeuropskog umjetnika.

Predstavljene četiri autorice istražuju pitanja vezana uz patrijarhalno društvo, one same redefiniraju poimanje seksualnosti na novom Istoku, kao i pogled na ono što se uvriježeno smatra lijepo, koristeći pri tom fotoaparat ili mobitel. Mediji su na izložbi različiti, iako je u temelju fotografija, traje do 15. prosinca. Kustosica je Marina Paulenka koja je nedavno s Leom Vene, također za kustoski posao, nagrađena sa Lucie Award.

Najzvučnije ime na izložbi po svoj prilici ono je Selme Selman, umjetnice romskog podrijetla iz BIH, koja ima i međunarodnu karijeru. Ova 26-godišnjakinja postdiplomski je završila u New Yorku na sveučilištu Syracuse gdje i predaje. U njezinom su radu česte teme žensko romsko iskustvo, pitanja moći unutar kapitalističkog sustava i sl. Kako navodi uz izložbu “ne želi se ravnati prema identitetu koji bi se mogao povezati samo s imidžom romskog podrijetla”. Među njezinim je radovima na izložbi i “Mercedes 310”, crno-bijela fotografija same umjetnice, a snima ju Alisa Burzić, odjevene u svečanu bijelu haljinu i radničke rukavice na ruci, te hrpom hrđavog željeza oko nje.

Njezina obitelj zarađuje za život prikupljanjem željeza, a lijepo je odjevena, kaže, zbog poštovanja prema ovom automobilu. Na istom su tragu i videoradovi nastali na temelju performansa u kojima čekićem uništava usisavače i perilice za rublje koji više nisu u funkciji i razvrstava vrijedne i manje vrijedne dijelove, te fotografije “Nekad: prilično siromašna - Sad: dovoljno bogata” kojima uspoređuje rad njezine obitelji s radom koji ona izvodi u galeriji (u oba slučaja ima razbijanja čekićem): potonji je i vizualno najupečatljiviji rad.

Slovenska umjetnica Asiana Jurca Avci u mladim se danima borila s pitanjem vlastita identiteta, borbu je fokusirala na svoje tijelo. Sada, godinama, dnevnički bilježi promjene na vlastitom tijelu. Umjetnica iz Srbije Tatjana Radičević Planinčić, pak, u pozama modela fotografira djevojku koja ima alopeciju areatu, stanje u kojemu se gubi kosa. Objavom ovih fotografija na društvenim mrežama susrela se s nizom, blago ih nazovimo, priglupih komentara. Autorica koja se najčešće bavi modnom fotografijom u ovom slučaju propituje nove kanone ljepote, trend koji je već barem malim dijelom započeo u međunarodnoj modnoj fotografiji.

Karla Jurić, studentica snimanja s ADU, novo je ime na sceni hrvatske fotografije na koje svakako vrijedi obratiti pozornost. Upoznali smo je sa serijom radova “Teritorij” u Galeriji f8. Sada se u radu “#BSBSK10” predstavlja autoportretima snimljenim u kupaonici, koji su, navodi uz izložbu, gotovo neizostavan element u online portfoliju korisnika društvenih mreža.

Na specifičan način propituje ulogu društvenih mreža (“Ako nije na Instagramu, nije se dogodilo”) i slikom koje one stvaraju. Najviše je pregleda, naime, bilo za fotografije koje je snimila s opcijom uljepšavanja koje su je, kaže, “preoblikovale do razine neprepoznatljivosti”. Umjetnica istražuje tko je publika koja je procjenjuje, kako se postaje društveno prihvatljivom osobom, na koji način preispitujemo kreiranu istinu, dakle, pitanja koja su za sobom povukle društvene mreže.