Njujorška art ikona u Hrvatskoj. Fasciniraju ju tjelesne tekućine, zanimaju seksualnost i smrt

Kiki Smith, ikona suvremene figurativne umjetnosti i kultna figura njujorške art scene, imat će krajem studenog izložbu u Zagrebu i to je prvi put i u svakom slučaju rijetka prilika da se djelo jedne od najvećih svjetskih umjetnica danas, može vidjeti u Hrvatskoj. Dovodi je ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi koji će njezine radove predstaviti u dijalogu s hrvatskim umjetnicama, a izložba će se nakon Zagreba održati i u Galeriji umjetnina u Splitu.

Kiki Smith je najpoznatija po svojim figuralnim prikazima na teme ljudskog stanja, smrtnosti i seksualnosti, a posebna su joj fascinacija tijelo i tjelesne tekućine. “Uvijek mislim da je cijela povijest svijeta u tijelu”, rekla je jednom prilikom. U djelima ove karizmatične umjetnice, počev od njezine pojave i izgleda, koja ostvaruje u najrazličitijim medijima – od skulpture i crteža do tapiserija i grafika - osjeća se snažan utjecaj nadrealizma, no dok se kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih dosta bavila temama poput AIDS-a danas joj je fokus više na odnosu prema prirodi.
Rođena 1954. u Nürnbergu, u Njemačkoj, još kao dijete Smith se preselila s ocem, čuvenim kiparom Tonyjem Smithom i majkom pjevačicom Jane Lawrence u SAD. Uglavnom samouka, od sredine 70-ih godina živi i radi u New Yorku.

Kiki Smith: "Woman in the Corner", bronca, 2004.

„Kiki Smith je svojom inventivnom i tehničkim postupcima neopterećenom praksom 90-ih godina u potpunosti promijenila način na koji se predstavlja ljudsko tijelo i tjelesnost uopće. Pri tom se to posebno odnosi na motiv žene te uopće onog što se u umjetnosti više smatralo područjem ženskog stvaralaštva kao što su motivi vezani uz snove, snoviđenja, čarobni, čarobnjački i intuitivni odnos prema stvarnosti, posebno prirodi“, tumači Branko Franceschi koji se odlučio predstaviti njezin rad u Hrvatskoj jer je smatrao da je naša publika premalo u kontaktu s umjetnicima koji mijenjaju paradigmu suvremenog umjetničkog stvaralaštva pa je u svom kustoskom i ravnateljskom radu uvijek nastojao organizirati njihove izložbe. Također, Kiki Smith je poznata među umjetnicima i profesionalcima u području likovne umjetnosti, ali ne i široj publici budući da kod nas nikad nije izlagala. „Naš je zadatak i posao da to promijenimo“, ističe autor izložbe. „Kiki Smith je potpuno neobična i netipična pojava na svjetskoj umjetničkoj sceni. Njen rad ne samo da je multidisciplinaran, već se i prema svim tehnikama i tehnologijama koje koristi postavlja slobodno i neopterećeno prvenstveno težeći svojoj viziji, a ne ispunjavanju tehničkih ili estetskih kanona. Izrazito je narativna i uvijek figurativna, a formalno spaja sumarne forme koje bismo lako pripisali naivnoj umjetnosti sa krajnjom profinjenosti u izvedbi i ukupnoj čaroliji dojma. Voli se koristiti, novim sintetičkim materijalima posebno u prikazu tjelesnih, pogotovo rodnih fenomena“.

Kiki Smith: "Sky", tapiserija, 2012.

I na zagrebačkoj i na splitskoj izložbi moći će se vidjeti istih devetnaest radova Kiki Smith koji dolaze iz SAD-a i Italije - skulpture, tapiserije, crteže, grafike i instalacije - zajedno s radovima hrvatskih umjetnica. Svaki će muzej što se tiče hrvatskih umjetnica izložiti radove iz svoje zbirke. U slučaju NMMU riječ je o rasponu stvaralaštva od sto godina, od Slave Raškaj do Vlaste Delimar. Radove iz splitske zbirke izabrat će ravnateljica Galerije umjetnina Jasminka Babić kojoj je Franceschi posebno zahvalan što se odazvala ovom projektu jer „samo u zajedništvu možemo ostvariti i financirati ovakvu izložbu“.
Naziv izložbe glasi "Slava: Hrvatske umjetnice pozdravljaju Kiki Smith" i riječ je, kako tumači Franceschi, o postavu koji povezuje dvije umjetničke scene u vremenu i prostoru. „Međunarodnu umjetničku zvijezdu koja je zbog naše kulturne izoliranosti kod nas izvan umjetničke scene praktično nepoznata, u lokalni će javni diskurs uvesti nama dobro poznate umjetnice. Istovremeno, katalogom izložbe koji će popratiti oba postava i strana će publika privučena karizmom Kiki Smith upoznati stoljeće plodnog rada naših umjetnica. Lijepa je ta pozicija solidarnosti i sestrinstva koja nadilazi sve kurentne odnose moći i planetarne slave“.

Kiki Smith: "Quiver", bronca, 2004.

Pri selekciji, priča Franceschi, vodio je računa da Kiki Smith predstavi kroz što više različitih disciplina kojima se bavi. „Mislim da smo uspjeli predstaviti sve bitno, tipično i karakteristično. Iz financijskih razloga nisam mogao predstaviti baš sve što sam želio, niti meni omiljene radove. Ali, sretan sam da će ova važna umjetnica izlagati u Zagrebu i Splitu i da smo napravili još jedan mali korak prema integraciji s međunarodnom umjetničkom scenom“.
Na pitanje koliko je zapravo komplicirano u današnjim okolnostima organizirati izložbu jedne takve zvijezde odgovara da je to poprilično teško jer više nemaju financijske mogućnosti da pokriju troškove gostovanja svjetski relevantnih umjetnika. „Sponzora nema, javnih sredstava je premalo. Ipak, kao što se vidi iz ovog primjera izazov pobuđuje kreativnost, tjera nas da tražimo načine i na kraju uspijemo. Puno treba zahvaliti i razumijevanju umjetnice koja nije morala prihvatiti format izložbe koji je izvediv“. Do Kiki Smith je, otkriva Franceschi, došao preko posrednika, prijatelja od prijatelja. Na njegov je upit izrazila zanimanje da izlaže kod nas, dogovori traju već godinu i pol, a korona je utjecala jedino tako što Kiki Smith neće doći na otvaranje kojeg u tradicionalnom smislu neće niti biti. Ipak, ravnatelj NMMU-a se nada da će epidemiološka situacija omogućiti da do kraja izložbe umjetnica posjeti i Zagreb i Split i održi izlaganje na likovnim akademijama.
Franceschi smatra da će se kroz postav izložbe uspjeti nešto reći o generalnom problemu afirmiranja umjetnica i njihovog prihvaćanja u ovoj epohi. „Rodno pitanje u umjetnosti izrazito je važno posljednjih dekada, a naša ga izložba postavlja kao središnji problem oko kojeg se razvijaju i predstavljaju različiti aspekti i specifičnosti ženskog stvaralaštva“.

Autor izložbe otkrio nam je i kako je zamislio postav, neke najvažnije naglaske. U ovalnoj će dvorani tako na primjer na zidovima postaviti četiri tapiserije Kiki Smith, a u sredinu totem „Drvo života“ Nives Kavurić-Kurtović. Skulpturu američke umjetnice „Žena u kutu“ u ulaznom prostoru povezat će pak sa slikom „Jahačica“ Naste Rojc.
Od svih umjetnica na izložbi senzibilitetu i poetici Kiki Smith najbliže su, smatra kustos izložbe, možda ipak Nives Kavurić-Kurtović i Milena Lah. „Obje su posvećene egzistencijalističkom propitivanju ženske sudbine, specifične mudrosti i znanja iza kojih se osjeća vjera u intuitivno, onostrano i čarobno. Također osjećam da ih povezuje osjećaj za sudbonosno i zadivljenost postojanjem, bez obzira da li je riječ o sretnoj ili nesretnoj sudbini“.

Nasta Rojc: "Autoportret s konjem", 1922.

NMMU

A kako je Kiki Smith reagirala na njegovu ideju da njezin rad konfrontira s njoj ipak nepoznatim umjetnicama? „Dobila je širi izbor radova hrvatskih umjetnica na uvid zajedno s kratkim tekstom koji opisuje njihovo stvaralaštvo. Pristala je na izložbu, što znači da je bila zadovoljna. Umjetnike zanima što rade drugi umjetnici, zanima ih i izlagati tamo gdje nikad nisu izlagali iako od toga neće imati nikakve izravne koristi, dapače, moraju odvojiti i vrijeme i trud koje mogu posvetiti lukrativnijim projektima. Iako imaju timove ljudi koji ima pomažu u različitim aspektima posla, njihova je odluka konačna.“, ističe Franceschi.
Posebno mu je drago da se ovom priliku izlažu i neke umjetnice koje su izmakle iz fokusa javnosti poput Vesne Popržan, Marte Echrlich ili Edite Schubert. „S druge strane, ova nam je izložba omogućila i da sagledamo koliko nam umjetnina hrvatskih umjetnica u zbirci kronično nedostaje“, zaključuje.q