Tržište umjetnina, kako vani, tako i kod nas, potvrđuje ono o čemu svi pričaju – propast srednje klase”, tvrdi galeristica Jasna Mrakovčić i nastavlja: “Naime, djela koja najbolje prolaze na tržištu su, kako ih vani zovu, trofejna djela, odnosno, kako ih kod nas zovu - kapitalci. Dakle, najvažnija djela pojedinog, tržišno poželjnog autora.”
U suradnji s dvoje doktora iz Švicarske, hrvatskog podrijetla, oboje strastvenih kolekcionara, Jasna Mrakovčić za početak proljeća priprema otvaranje nove galerije u Ilici. Riječ je o prostoru veće kvadrature. Bivša suvlasnica galerije Grubić potvrđuje, što se već govori po kuloarima neko vrijeme, da će se tamo održavati i aukcije: “Potreban je, naravno, izvjestan kapital za aukcije jer će sigurno proći neko vrijeme do zarade, naročito na ovako malom tržištu kakvo je naše. No, aukcije planiramo uvoditi postepeno.”
Jedna od lošijih godina
Na pitanje mogu li aukcije uvesti reda u dosta kaotično tržište umjetnina kod nas, odgovara: “Svakako. Ljudima je potrebna garancija da kupuju originalno djelo, potrebno im je povjerenje u onog koji prodaje. No, smatram da se pretjeruje s tom kaotičnošću, nije tako strašno kao što je priča, i dalje se tržište umjetnina u javnosti tretira senzacionalistički.”
Od aukcija za 2016. ne odustaje ni Kontura Zdravka Mihočinca iako su, nakon tri godine pauze, u Mimari prošli mjesec održali svoju 46. aukciju i od 130 djela, koliko ih je bilo na popisu, uspjeli prodati samo šest, od kojih niti za jedno djelo nije izdvojeno više od sedam tisuća kuna. Iako je bilo možda i stotinjak ljudi, kaže Mihočinec, umjetnine su kupili većinom oni koji nisu prisustvovali aukciji, pa je očekivana teatarska dimenzija aukcija izostala. I Mihočinec također tvrdi: “Na aukcijama vlada krajnost. Prodat će se umjetnine ili do tisuću eura, ili one iznad deset tisuća eura, takozvani kapitalci.”
Kontura je započela s aukcijama kada je tržište bilo na vrhuncu, bilo je i polemika oko autentičnosti pojedinih djela pripisanih pojedinom autoru (sjetimo se Bukovca i Zidića), međutim, ovo im je do sada jedna od lošijih godina. Međutim, kako tvrdi Mihočinec: “Vjerujem da će se situacija popraviti.”
Što se tiče međunarodnog tržišta, prošla je godina bila godina velikih rekorda za tržište umjetnina - prodano je najskuplje umjetničko djelo izvan aukcija, najskuplja slika na aukciji, najskuplja skulptura na aukciji. Za prvih deset prodanih umjetnina izdvojeno je samo nešto manje od milijardu dolara, točno - 996,5 milijuna dolara. Kako tvrdi i Jasna Mrakovčić, kupci će izdvojiti novce za trofejna djela, no nešto su manje cijene na aukcijama onih djela koja nisu trofejna, ali i suvremenih umjetnika. To što su smanjene cijene suvremenoj umjetnosti, smatra se, pridonijet će normalizaciji tržišta. Uostalom, i sam je Gerhard Richter, najskuplji suvremeni umjetnik, tvrdio da su cijene koje se izdvajaju za njegove umjetnine – nenormalne i prenapuhane.
Najskuplja djela
Pitanje je, doduše, i što su to trofejna djela. U svibnju je, primjerice, prodana slika Pabla Picassa “Žene iz Alžira” (Vezija O) koju je umjetnik naslikao na Valentinovo 1955. godine, i postala je najskuplje umjetničko djelo ikad prodano na aukciji. Prodana je, naime, u aukcijskoj kući Christie’s u New Yorku za 179 milijuna dolara, nepoznatom kupcu. Slika ne vrijedi toliko, odnosno, kako je posve ispravno zabilježio kritičar Guardiana Johnatan Jones: “Tko god je kupio ovu sliku, trebao bi tražiti povrat novca. Čak je i Picasso ostario u jednom trenutku, i apsurdno je ovu postomodernističku umjetničku igru, u kojoj Picasso tek reinterpretira Delacroixovo remek-djelo, u tržišnom smislu proglasiti jednom od njegovih najvažnijih djela”. Naravno, ne ako je riječ o umjetniku koji je još 1907. naslikao “Gospođice iz Avignona”.
U studenom je, primjerice, vrlo bogati kineski kolekcionar umjetnosti, Liu Yiqian, inače, bivši taksist koji se obogatio gotovo preko noći, kupio sliku Amedea Modiglianija “Nu Couche” (slika se zove i “Akt u crvenom”, 1917.-18.) za 170,4 milijuna dolara, što je drugo najskuplje djelo prodano na aukciji. Prošle su godine dominirali kupci iz Azije, koji su pretekli dosadašnje kupce iz Rusije i Brazila. To nije ništa čudno, Brazil koju je utjecajni Art Review proglasio it zemljom na području tržišta umjetnina, sada je u recesiji i korupcijskim skandalima.
Ništa bez Giacomettija
Četvrto mjesto na aukcijama drži, pak, “Medicinska sestra” Roya Lichtensteina iz 1964. godine, jedno od najvažnijih djela ovog autora. Slika uplašene medicinske sestre prodana je za nešto manje od 100 milijuna dolara, na vrlo zanimljivoj akciji koju je organizirao Sotheby’s pod nazivom “Umjetnici i njihove muze”. Peti je Mark Rothko, “Slika broj 10”, iz pedesetih godina prošlog stoljeća.
Između slika, “ugurala” se i jedna skulptura, koja drži treće mjesto. Riječ je i o skulpturi za koju je izdvojeno najviše novaca ikada u povijesti, djelu Alberta Giacomettija, “Čovjek koji pokazuje prstom”, iz 1947. godine. Američki milijarder Steven A. Cohen, koji nije nepoznat tržištu umjetnina, kupio ju je za 141,3 milijuna dolara. Riječ je o jednom od šest odljeva Giacomettijeve skulpture visoke gotovo dva metra. Cohen je svoj primjerak na aukciji u Christie’su otkupio od privatnoga kolekcionara kod kojeg je bio od 1970. godine. Podsjetimo kako je do sada rekord u skulpturi također držao Giacometti, i to “Čovjek koji hoda”, prodan za 67 milijuna dolara. Jednu ćemo verziju “Čovjeka koji hoda” vidjeti i na izložbi u Umjetničkom paviljonu koja se planira u rujnu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....