OD NEW YORKA DO ŠIBENIKA OBILJEŽAVA SE 100 GODINA OKTOBARSKE REVOLUCIJE Kako današnje društvo gleda na prve socijalističke radničke pokrete

Niz je kulturnih događaja raspoređenih po čitavoj godini kojima će se obilježiti stota godišnjica Oktobarske revolucije, planiraju ih iz mnogih institucija od londonske Kraljevske akademije preko njujorške MoMa-e do Festivala alternative i ljevice u Šibeniku.

Organizatori šibenskog FALIŠ-a navode kako im je “želja osvijetliti i na nov način promatrati događaj koji je promijenio svijet i čije su se posljedice na više razina osjetile i u hrvatskoj povijesti”. Koji će im biti gosti, nisu otkrili, još su u pregovorima. Kako im je u međuvremenu Ministarstvo kulture za festival dodijelilo 10 tisuća kuna, novac su odbili zbog “uvredljivo male cifre” kojom ih se, smatraju, “pokušalo primiriti”. No, najavljuju i kako će se festival sigurno održati. Podsjetimo kako su među njihovim gostima bili Teresa Forcades, Paul Mason, Aris Chatzistefanou i dr. Festival se uvijek održava na jesen. Na čelu su Emir Imamović Pirke i Kruno Lokotar za art program te Srećko Horvat za međunarodni.

Berlinsko kazalište Hebbel am Ufer, pak, čitavu će godinu predstavama obilježavati obljetnicu revolucije, naziv je “Utopijske realnosti - 100 godina s Aleksandrom Kolontaj”, prema ruskoj revolucionarki. Kako dalje navode, istražuju na koji se način “odvijao politički i umjetnički razvoj” nakon 1917. i koje je danas značenje ove revolucije”. Posebno im je inspirativna pritom Aleksandra Kolontaj, koja je “svoje tijelo, ljubav i seksualnost pretvorila u političku temu, razvijajući nove modele obitelji”. Sudjeluje i vrlo zanimljiva hrvatska umjetnica međunarodne karijere Vlatka Horvat, s radom “Manji planeti” u kojemu nastupa pet izvođača. Oni u napuštenom krajoliku i s neadekvatnim resursima pokušavaju pronaći mjesto za sebe. Umjetnica se, osim na istraživanja uz Oktobarsku revoluciju, naslanja i na vlastito iskustvo života u posttranzicijskoj zemlji.

Isaak Brodski, V. I. Lenjin, 1919., rad je za izložbu u Kraljevskoj akademiji posudio ROSIZ

Umjetnost za narod

Kraljevska akademija u Londonu, pak, za 9. veljače priprema izložbu “Revolucija: Ruska umjetnost 1917.-1932”. U navedenom se razdoblju, tumače odvila jedna od najvažnijih prijelomnica u svjetskoj povijesti umjetnosti. Ruska je umjetnost tog doba pomicala granice, a na jednom su mjestu, u epohi koja je “označila kraj stoljeća carske vladavine i izmijenila rusko društvo iz korijena” djelovali Vasilij Kandinski, Kazimir Maljevič, Marc Chagall i Aleksandar Rodčenko. Oni su istraživali i raspravljali o tome što bi to trebala biti “umjetnost za narod”. Ipak, optimizam nije dugo trajao, 1932. Staljin je naredio okretanje umjetnosti k socrealizmu. Zato se, kako navode iz Akademije, “koncentriraju na petnaest godina velike kreativne slobode, kada su se mogućnosti činile bezgraničnima, a ruska je umjetnost procvjetala u svakom dostupnom umjetničkom mediju”. Prvi će put, tumače dalje, “na istom mjestu pokazati hrabre inovacije Vasilija Kandinskog, dinamičke apstrakcije Maljeviča i suprematista te pojavu socrealizm. Izložit će se fotografije, skulpture, filmovi Sergeja Ejzenštejna i propagandni plakati iz zlatnog doba grafičkog dizajna. Potom, pokazat će se i svakodnevica, kako se živjelo u stanovima te, primjerice, kuponi za obroke i sovjetski porculan. Pokazuju, najavljuju: “i idealističke težnje i tešku realnost”.

U njujorškoj je MoMA-i već otvorena izložba “Revolucionarni impuls: Uspon ruske avangarde”, koja, pak, obuhvaća razdoblje između 1912. i 1935. dakle do razdoblja kada je socrealizam od države proglašen jedinim prihvatljivim stilom U New Yorku su izloženi i umjetnici El Lissitzky, Natalija Gončarova, ali i pjesme Vladimira Majakovskog. Kustosi među kojima je i Roxana Marcoci - nama poznata jer se bavila i umjetnicima iz bivše Jugoslavije, posebno radom Sanje Iveković - uz izložbu navode kako su željeli “obilježiti jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti umjetnosti, nevjerojatnu kreativnost koja se pojavila u to doba i nastojanje umjetnika da utječu na sociopolitičke transformacije”. Odnosno, njihovo vjerovanje da umjetnošću mogu promijeniti svijet.

Kazimir Maljevič, Seljaci, c. 1930. rad iz Državnog muzeja Sankt Peterburg

Oružje ubojstva

Ponovno u Londonu, no ovaj put u British Library, u travnju se otvara izložba “Sloboda i revolucija: Rusija 1917”. Tumače kako im je željadonijeti “svjež pogled na Revoluciju i prvu socijalističku državu” Među izloženim se predmetima najavljuju dnevnik Nikolaja Aleksandroviča Romanova, posljednjeg ruskog cara, govor Lava Trockog i i sl.

U Amsterdamu, pak, u Hermitage muzeju, 4. veljače otvaraju izložbu “Romanovi i revolucija”. Dok će u Londonu biti izložen dnevnik Nikolaja II, u Amsterdamu će izložiti dnevnik njegove supruge Aleksandre, potom jedno od oružja kojim je ubijena obitelj, Raspućinova pisma utjehe, crteže djece Romanovih, igračke kojima su se igrali i sl. . I amsterdamska i londonska institucija tumače kako će se izložbama jasno pokazati: “koje su careve odluke dovele do neizbježne revolucije i kraja 300-godišnje vladavine obitelji Romanov”.

U studenom se u Lisabonu planira međunarodni kongres Karl Marx, a teme su: revolucija svakodnevice, kulturna revolucija, novi tip moći, politika, ekonomije, a među gostujućim predavačima su Alberto Toscano i Jurij Slezkin.

Revolucija koja je započela u veljači, kulminirala u deset dana u istopadu, odbacila je carsku vladavinu i na vlast dovela boljševičku partiju, pod vodstvom Lenjina i Trockog, kao i prvu socijalističku radničku državu u povijesti. Kako na nju naše društvo gleda sto godina kasnije, bit će predmet rasprave niza intelektualaca diljem svijeta.