Od potresnih priča do seksualnosti starijih

Postoji li seksualnost u starosti? Je li razgovor o ovoj temi tabu? Dva rada koja stoje na samom početku izložbe “Inspirativna stvarnost - tijelo i um na rubu društvenih normi” u Klovićevim dvorima pružit će slikovit odgovor na ovo pitanje: jedan je uvećani, zlatni falus, skulptura Ivana Kožarića, umjetnika koji ima 92 godine. Rad je nastao nedavno.

Posljednji tabu

Drugi je “Foxy Lady”, performans Tomislava Gotovca koji je izveo 2002. godine, kad je već bio u poznoj dobi.

I dok se u Parizu uz izložbu o muškoj golotinji raspravlja je li nago muško tijelo posljednji tabu, Gotovčev rad, u kojemu pozira kao da je porno zvijezda, eksplicitnije nije mogao prikazati njegovo golemo tijelo.

Nakon što su se bavili invaliditetom, pa mentalnim zdravljem, udruga Kontejner se u ciklusu “Ekstravagantna tijela” bavi starošću; seksualnošću, bolestima, razlikom između godina koje imamo i onih koje pokazujemo. Tema je koja je u posljednje vrijeme, čini se, postala sveprisutna, od predstave Montažstroja do Mirkovićevih “Noćnih brodova”.

Paradoks duha

“Problem starosti je u tome da je čovjek mlad”, rekao je Jean Cocteau. Ovaj paradoks mladog duha u zrelijem tijelu na koji se, iako je sveprisutan, društveni kontekst minimalno osvrće, tema je rada novinarke Večernjaka Ane Lendvaj i dizajnerice Ružice Mikulić. U višemedijskom projektu one kroz nekoliko segmenata apostrofiraju ljude koji su od svog “staračkog identiteta”, unatoč nepovoljnim okolnostima, uspjeli stvoriti povoljan kapital; “Moda za moć” tako je, primjerice, kategorija u kojoj su se zajedno našli urednica Voguea Anna Wintour i dizajner Karl Langeferd.

U radu “Nije li ona prestara za to? - O vješticama” umjetnica Sanja Iveković, uzimajući kao primjer crteže srednjovjekovnih umjetnika, pokazuje kako su se vještice često prikazivale kao zastrašujuće starice. Dio projekta su i savjetovališta za publiku koja preispituju alternativne modele trenutnom političkom i ekonomskom sustavu.

Ljudsko lice demencije

Ne bježi se od intimnih, potresnih ispovijesti; Mirjana Miljković, profesorica hrvatskog, i Neven Sviben, informatičar, u projektu “Alzheimer - ljudsko lice demencije”, donose priču o majci koja je oboljela od ove bolesti. Fotografkinja Ana Opalić priča o majci koja se bori s rakom.

Sandra Sterle bavi se životom svog djeda, koji je poginuo devedesetih vozeći motor u poznim godinama. On se zvao Antonio Jelenković. Preživio je logor u berlinskoj četvrti Spandau, u Zadar se vratio sa 47 kilograma, radio je na obnovi grada, no zatvorili su ga zatim i na Golom otoku 1951. Umjetnica je često s djedom pričala o ovom segmentu njegove mladosti: “O logoru u kojem je bio u Njemačkoj govorio je kao o pustolovini koja je bila neizbježna”.

Gošća s perikom

Projekt s nizom fotografija zove se “Oživjeti nona”, i donosi priču njezina djeda, ali i pruža širi kontekst povijesnog zbivanja, odnosno “daje naslutiti kako je čudnim spletovima okolnosti sačuvana jedna od najvrednijih zbirki umjetnosti u Hrvatskoj: Zlato i srebro Zadra”.

Louis Weawer međunarodna je gošća, s plavom perikom i naglašenom šminkom; njezin alterego je Tammy WhyNot, 63-godišnjakinja koja je bila pjevačica countrya, danas je umjetnica performansa. U projektu “Ono što Tammy treba znati o starenju i seksu” istražuje tabue vezane uz ove teme. Na izložbi su i njezini intervjui sa starijim, seksualno aktivnim osobama.