Do 1205. godine Dubrovnik je, uz kraće prekide, priznavao vrhovnu vlast moćnog, ali dalekog Bizantskog Carstva. Od tada pa do sredine 14. stoljeća vrhovni gospodar Dubrovnika je Venecija. U to vrijeme, 1272. godine mletački knez u Dubrovniku donosi Statut Grada Dubrovnika, izniman pravni i kulturni spomenik, koji se primjenjivao sve do propasti Dubrovačke Republike godine 1808.
"Ako bi tko posjekao nečije stablo mimo volje njegova vlasnika, neka se kazni s dvanaest perpera", jedno je od pravila u statutu, koji je još u 13. stoljeću propisivao, ali istovremeno i sankcionirao nepoštivanje reda i zakona. "Tko učini ili napiše lažnu ispravu, neka mu se odsiječe desna ruka, ako mu se bude moglo dokazati", bila je također jedna od odredbi.
Dubrovački statut, pisan na latinskom jeziku, jedan je od najvažnijih pisanih simbola Dubrovnika.
- Uz pravila i odredbe, još rigoroznije su bile kazne za njihovo nepoštivanje. Nije se prezalo ni od smrću vješanjem, niti od javnog sramoćenja u ophodnji gradom na magarcu, obilježavanjem lica užarenim pečatom, kazne vješanjem, progonom iz Grada, pa čak i sudskim presudama u odsustvu okrivljenika i izradi lutke s njegovim imenom koja bi bila batinana, nošena gradom, i služila kao upozorenje svakom onom tko se ogluši o zakon. Uz sadržajnu, Statut je imao i svoju snažnu simboličku vrijednost - objašnjava Ivona Michl, muzejska savjetnica s kojom smo se našli u Kneževom dvoru u Dubrovniku, gdje je izložen ovaj statut.
U sklopu obilježavanja Godine UNESCO-ove svjetske baštine otvorena je središnja izložba "Dubrovnik i UNESCO" koja traje do 31. listopada. Na izložbi koju su organizirali Dubrovački muzeji i Državni arhiv u Dubrovniku predstavljena je vrijedna arhivska građa iz razdoblja Dubrovačke Republike (1022. - 1808.) koja je upisana krajem 2023. godine na UNESCO-ovu listu "Sjećanje svijeta". Drugi dio izložbe čini građa iz bogatog fundusa Dubrovačkih muzeja, razvrstana u sedam tematskih cjelina. Voditeljica projekta i autorica izložbenog koncepta je Ivona Michl koja je i koautorica likovnog postava sa Željkom Ćatićem.
Tematska cjelina pod nazivom "Sjećanje svijeta", koju čine 34 odabrana djela iz fundusa Državnog arhiva u Dubrovniku, izložena su po izboru Zorana Perovića, višeg arhivista, voditelja Odjela za zaštitu i obradu arhivskog gradiva - arhivskih fondova Dubrovačke Republike.
Prvi put na jednome mjestu izloženi su i dostupni javnosti: najstariji dokument datiran 27. 9. 1022. kojim papa Benedikt VIII. dodjeljuje nadbiskupski palij dubrovačkom ("epidauritanskom") nadbiskupu Vitalu; Povelja bosanskog bana Kulina, pisana latinicom i bosančicom, koji se zaklinje Dubrovčanima na vječni mir i prijateljstvo, te im podjeljuje slobodu trgovanja u svojoj zemlji 29. kolovoza 1189. godine; papa Inocent III. potiče i poziva vjernike dubrovačke crkve na sudjelovanje u Križarskom ratu u svetoj zemlji, da sami odu kao ratnici ili da opreme ratnike 1200. godine. Svakako je vrijedna spomena Odluka dubrovačkih vlasti iz 1377. godine da se za vrijeme epidemije kuge nitko ne smije primiti u Grad, ako prethodno ne izdrži karantenu od mjesec dana u Cavtatu ili na otoku Mrkanu, kako bi se ustanovilo je li zaražen nekom bolešću. Ovom odlukom u Dubrovniku je uvedena karantena, za koju mnogi znanstvenici smatraju da je prva u svijetu.
Izložena je i Odluka dubrovačkog Velikog vijeća o djelomičnoj zabrani trgovanja robljem, na čitavom prostoru od Splita do Budve, uz kazne za prekršitelje od šest mjeseci zatvora i 25 perpera globe, za svakog roba ili robinju, kojom se pokušalo trgovati. Ipak, neće se kazniti osoba koja roba ili robinju kupuje za svoje potrebe. Tu je i priznanica pisana glagoljicom od 23. svibnja 1488. godine kojom Mihovil, izaslanik hrvatskog bana i kapetana neretvanskog priznaje da je primio od dubrovačke vlade u ime zajma 20 zlatnih dukata za uzdržavanje neretvanskog grada Koša.
- Sa sigurnošću mogu potvrditi da ovoliko vrijedne arhivske građe nikad nije bilo izloženo na jednome mjestu. Uz Statut Dubrovačke Republike iz 1272. godine, tu se nalaze i mnogi vrijedni fermani, matrikule, povelje, pisma, imenovanja i odluke. Arhiv u Sponzi nepresušan je izvor informacija koji svakodnevnim otvaranjem kutija i iščitavanjem gradiva donese neku novu spoznaju - rekla je Ivona Michl.
Posjetitelji također imaju priliku vidjeti i prvi likovni prikaz Dubrovnika, akvarel nepoznatog autora s početka 18. st., kao i kartu Dubrovačke Republike koju je izradio Mihajlo Pešić. Tu su još i dekret francuskog kralja Louisa XV. o imenovanju Ruđera Boškovića upraviteljem za optiku u francuskom Ministarstvu mornarice, supotpisan od ministra mornarice iz 1773. godine; obavijest marokanskog vladara Sidi Mohamed b. Abdulah b. Ismail koji obavještava vladu Dubrovačke Republike o povlačenju naredbe o objavi rata Dubrovačkoj Republici. I na samom kraju, pismo francuskog cara Napoleona Bonaparte, datirano 28. travnja 1805. godine s njegovim vlastoručnim potpisom, u kome zahvaljuje dubrovačkom Senatu na čestitkama povodom sjedinjenja Kraljevine Italije s francuskom Carskom Krunom.
U drugoj izložbenoj cjelini predstavljeni su predmeti iz fundusa Dubrovačkih muzeja i oni posuđeni od sugrađana i kulturnih institucija. Sedam tematskih cjelina upisanih na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, predstavljeni su predmetima iz fundusa Arheološkog, Pomorskog, Etnografskog i Kulturno-povijesnog muzeja, imaju svoje uporište u dokumentima koji se čuvaju u Državnome arhivu u Dubrovniku. Primjerice popis namirnica i troškova određenih za gozbu u svibnju 1792. godine koja se održala u samostanu sv. Jakova u počast ulaska novog nadbiskupa u Grad.
- Roditi se u Dubrovniku, gradu UNESCO-a, čast je i privilegija. Izabrati Dubrovnik kao mjesto rada i boravka, izuzetno je hrabra odluka - zaključuje I. Michl.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....