Naopako postavljen pisoar s potpisom "R Mutt 1917" koji je revolucionizirao umjetnost 20. stoljeća možda nije ono što se više od 100 godina mislilo da jest - readymade objekt Marcela Duchampa koji je postao najutjecajnije umjetničko djelo modernog doba. No, sada dva povjesničara umjetnosti osporavaju "cijeli kamen temeljac konceptualne umjetnosti" nakon što su otkrili, kako kažu, dokaze da je pisoar pogrešno pripisan Duchampu.
Jedan od njih je Glyn Thompson, umirovljeni profesor sa Sveučilišta Leeds koji tvrdi da ima dokaze da je francuski umjetnik ideju o pisoaru ukrao od njemačke dadaističke umjetnice Else von Freytag-Loringhoven.
Thompson je, piše tako The Guardian, identificirao na pisoaru karakteristični rukopis dadaističke umjetnice i navodno može dokazati kako Duchamp nije mogao kupiti taj pisoar u njujorškoj vodoinstalaterskoj radnji kao što je tvrdio. Jer pisoar s fotografije Alfreda Stieglitza model je koji se u to vrijeme mogao kupiti samo u Philadelphiji. A tamo Duchamp nikada nije bio, no Von Freytag-Loringhoven je u to vrijeme tamo živjela.
Dokazi dovode u pitanje Duchampovu tvrdnju iz 1966. kako je svoj pisoar nabavio u trgovini JL Mott Iron Works na Manhattanu. I njegovo objašnjenje da glasovit potpis "R Mutt" dolazi od Mott Worksa, imena velikog proizvođača sanitarne opreme. Duchamp je ustvrdio kako je Mott promijenio u Mutt, inspiriran tada popularnim stripom "Mutt i Jeff".
Thompson sada tvrdi da to nije istina. Već da je "R Mutt" igra riječi s njemačkom izrazom za osiromašenje - armut.
Drugi autoritet je Julian Spalding, bivši direktor galerija u Sheffieldu, Manchesteru i Glasgowu, koji kaže kako će se ova saznanja naći u njegovoj novoj knjizi Art Exposed. "Ovi dokazi pobijaju Duchampovo autorstvo pisoara. To znači da se cijeli kamen temeljac konceptualne umjetnosti ruši. Ovo mijenja povijest umjetnosti i ima ogromne implikacije na tržište suvremene umjetnosti i milijune koji su u igri."
O ovoj kontroverzi za komentar smo upitali višu kustosicu zagrebačkog MSU Leilu Topić.
"Bez obzira na moju osobnu sklonost prema osebujnoj Elsi von Freytag, pripovijesti o navodnoj krađi njene ideje za "prvi" readymade posve su nedokazive uzme li se u obzir cjelokupna Duchampova povijest manipulacije umjetničkim medijem. Pripovijest o nastanku readymadea ima svoj duchampianski prolog: na poziv da izlaže 1916. u njujorškoj Bourgoise gallery, Duchamp se cjenka s galeristom pišući mu da pristaje na izlaganje svoje slike ako mu galerist dozvoli da izloži readymade objekte. Tako su prvi objekti nazvani readymade - postavljeni prema Duchampovoj zamisli, dakako posve nezamijećeni, ispred galerijskog ulaza. Ni godinu dana kasnije, nastaju fotografije Duchampova studija koje fotografira Henri-Pierre Roché. Iz tih fotografija bjelodano je da je Duchampov studio pomno konstruirani izložbeni prostor s čijeg stropa visi pisoar. Fotografije jasno pokazuju pažljivo postavljane svakodnevne predmete izvan funkcije, izložene pogledu umjetnikovih brojnih studijskih posjetitelja i prijatelja koji ih percipiraju kao objekte kontemplacije", kaže Topić te dalje objašnjava samu genezu Fontane.
"Iste godine Marcel postaje predsjednik komisije za postavljanje slika za izložbu Društva nezavisnih umjetnika. Upravo zato što je bio predsjednik komisije za postav, dakle preteča glavnog kustosa, on prijavljuje pisoar anonimno. Ostatak ove priče je poznat: pisoar potpisan "R. Mutt, 1917" odbijen je iako je izložba navodno bila organizirana bez žirija i bez nagrade s mogućnošću izlaganja svakome tko je uplatio kotizaciju od 6 dolara. Duchamp, zbog odbijanja rada, daje ostavku na funkciju i povlači svoju potpisanu sliku. Pisoar je bio sakriven od pogleda publike a potom ili razbijen ili odnesen. Ipak, kako ističe Elena Filipovic u svojoj knjizi o Duchampu, pisoar je fotografirao i dokumentirao najslavniji fotograf tog doba Alfred Stieglitz s cijenom i objašnjenjem prije nego što je pisoar zagonetno nestao. Duchamp je tako, pažljivo konstruirajući priču, s marketinškom genijalnošću i talentom za upravljanje kriznim situacijama – kako bi se danas opisivali njegovi postupci– osigurao budućim povjesničarima umjetnosti nepogrešiv dokaz postojanja Fontane kao izvorne Duchampove zamisli."
Lik barunice Von Freytag-Loringhoven koja je umrla u siromaštvu u Parizu 1927. godine pojavljuje se u knjizi
"Sjećanja na budućnost" američke književnice Siri Hustvedt iz 2019.. Hustvedt se priklanja tvrdnji tvrdi da je barunica autorica Duchampove Fontane. Komentirajući najnovija otkrića rekla je: "Ovi argumenti sigurno će naići na nepopustljivost umjetničkog establišmenta. Previše je karijera, previše novca a bome i cijeli povijesni narativ u igri". Elsa von Freytag-Loringhoven rođena je 1874. kao Elsa Hildegard Plötz u Poljskoj. Njezina titula koju je dobila u New Yorku 1913. – bila je tek uspomena na kratki brak. No, "barunica" nije postalo samo njezino ime nego i njezina persona: avangardna kreacija kojom je prkosila buržoaskoj pristojnosti. Mladost je provela u vodvilju u Berlinu, a zatim se preselila u New York gdje se uzdržavala pozirajući kao model umjetnicima. Izrađivala je skulpture i kostime od pronađenih predmeta i pisala eksperimentalnu poeziju. S nadrealistima Marcelom Duchampom i Manom Rayem snimila je film "The Baruness Shaves Her Pubic Hair" od kojeg je nažalost za povijest ostalo tek nekoliko isječaka.
