U Rijeci počinje restauracija devet slika Gustava i Ernsta Klimta te Franza Matscha kako bi na vrijeme bile spremne za projekt Rijeka - Europska prijestolnica kulture 2020., a partner izložbe je znameniti bečki muzej Albertina.
- Prema ocjeni restauratora iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, zatečeno stanje slika nije prihvatljivo za izlaganje iz više razloga: zbog sloja nataložene nečistoće i potamnjelih retuša, slike su teže čitljive, a boja se odvaja i otpada u vidu sitnih ljuskica. Slike Gustava i Ernsta Klimta te Franza Matscha nisu rađene u tehnici fresaka na licu mjesta, nego tehnikom ulja na platnu te su naknadno postavljene u okvire izrađene od štuka, stoga nemaju podokvire pa se s njima ne može sigurno manevrirati - tumači Biserka Dumbović Bilušić, pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci. Na restauraciju, naime, ide svih devet slika; do sada je demontirano njih šest, a uskoro će biti i preostale tri, sa stropa gledališta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje se inače nalaze.
Ovdje se ubraja šest alegorija, dimenzija 168 x 225 centimetara. Tri potpisuje Franz Matsch, to su “Alegorija ljubavne poezije”, “Alegorija komične opere” i “Alegorija plesa”, a ostale tri alegorije napravio je jedan od najvećih i najpoznatijih europskih umjetnika Gustav Klimt, u svojem ranom stvaralačkom razdoblju, kada se još nije okrenuo secesiji i stekao svjetsku popularnost koja nije prestajala rasti ni nakon njegove smrti.
Tri alegorije
Potpis Gustava Klimta u Rijeci, što je manje poznato široj, ali i europskoj stručnoj javnosti, nose slike “Alegorija ozbiljne opere”, “Alegorija poezije”, “Alegorija instrumentalne glazbe”. Dvije slike anđela, manjih dimenzija, pak, smještene iznad službenih loža nemaju potpisa, no pripisuje ih se također ovom umjetniku.
Najveću sliku, “Alegoriju kazališta” dimenzija 140 x 495 centimetara, a koja se nalazi iznad pozornice, potpisao je Ernst Klimt, također umjetnik i slabije poznati mlađi brat Gustava Klimta. Rođeni su u obitelji sedmero djece, sva su trojica braće pokazivala talent za umjetnost, no Ernst je umro jako rano, 1892. godine. Nije dočekao tridesetu godinu života i nije se stigao dalje umjetnički razvijati, a brigu o njegovoj obitelji preuzeo je Gustav. Slike u riječkom kazalištu pripadaju, dakle, Klimtovoj ranoj fazi, razdoblju njegova školovanja i slikarskih početaka, 1885. godine. Tada su mu 23 godine. Slike tada vrlo mladih i potpuno neafirmiranih slikara u travnju 1885. godine prije transporta za Rijeku bile su izložene u Austrijskom muzeju za umjetnost i industriju.
Samo tri godine poslije, 1888., dobio je Zlatni red Franje Josipa I. za zidne slike u Burgtheateru u Beču, jednom od svjetski poznatijih Klimtovih ostvarenja. Sliku je napravio isti trojac kao u Rijeci, Matsch i braća Klimt, zajedno su formirali Künstler-Compagnie, umjetničku kompaniju, naime, kako bi bolje prošli na tržištu. Sada je red da riječki rad bude poznat poput bečkog, govore autori izložbe. Unutar velikih narudžbi za dekoracije unutrašnjih prostora za češka kazališta u Liberecu i Karlovy Vary do zrelog ostvarenja u Beču, kao važna poveznica u Klimtovu opusu stoji Rijeka, u kojoj je, prema riječima povjesničarke umjetnosti Irene Kraševac, dosegao puninu slikarskog izričaja i zrelost komponiranja složenih tema.
Stropni ovali
Iz Hrvatskog restauratorskog zavoda tvrde da se konzervatorsko-restauratorski radovi mogu temeljito i stručno dovršiti u predviđene dvije godine. Šest stropnih ovalnih slika koje su potpisali Gustav Klimt i Franz Matsch restaurirat će se u Restauratorskom odjelu u Rijeci, voditeljica radova je Ana Rušin Bulić, a slika iznad pozornice Ernsta Klimta i dvije slike anđela pripisani Gustavu Klimtu restaurirat će se u Restauratorskom odjelu u Zagrebu, gdje će voditelj radova biti Slobodan Radić.
Stručnjaci HRZ-a za Jutarnji opisuju planirani postupak: “prvo ćemo izvesti restauratorska istraživanja koja uključuju fotografiranje slika u vidljivom, infracrvenom i ultraljubičastom dijelu spektra, RTG snimanje, laboratorijske analize pigmenata i veziva te izradu mikropresjeka.
Izradit će se i probe topivosti nečistoća i preslika na površini originalnog sloja boje. Nakon toga slike će se očistiti, konsolidirati i ojačati novim platnom kako bi se mogle napeti na nove drvene podokvire. Oštećenja preparacije će se rekonstruirati, a oštećenja boje retuširati te nanijeti zaštitni sloj laka. Sve faze radova temeljito će se fotografski dokumentirati “.
Slike su, dodaju, restaurirane 1978. u restauratorskoj radionici u Splitu, “o čemu postoji samo skromna crno-bijela foto-dokumentacija.
Budući da je od tada prošlo četrdeset godina, a nisu nastala neka veća oštećenja kao što su deformacije platna ili ometajući retuši, može se reći da su bile korektno restaurirane.
Oštećenja zbog kojih idu na restauraciju uzrokovana su starenjem materijala i utjecajem okoliša”.
Svjetska slava
Deborah Pustišek Antić, kustosica izložbe iz Muzeja grada Rijeke, kaže: “Izložba ima dvojaki cilj. Prvi je predstaviti i dalje znanstveno istražiti opus trojice umjetnika u riječkom kazalištu. Unatoč tome što je Gustav Klimt postao slikar izuzetne svjetske slave, njegov opus, iako nevelik, nije u potpunosti proučen.
To se prvenstveno odnosi na njegova rana djela nastala za narudžbe koje se nisu ticale Beča, a među kojima je i ova za Rijeku. Većina Riječana uglavnom nije upoznata s tim da se u kazalištu Ivana pl. Zajca, pored predstava na pozornici, i na svodu odvija iznimna, alegorijska predstava. Zanimljivo je i da bečkim vrhunskim stručnjacima za Klimtovo stvaralaštvo ovi radovi nisu dovoljno poznati.
Međutim, neki su se od njih već uključili u istraživanje i Albertina, muzej s najrespektabilnijom zbirkom Klimtovih crteža, partner je izložbe. Drugi je cilj prikazati nagli umjetnički preokret u Klimtovu radu, odbacivanje renesansne i klasične inspiracije i okretanje prema suvremenom umjetničkom izrazu, prikazati Klimtov autorski prevrat, umjetničku individualnost, estetiku mistike, zagonetnog, zabranjenog, slobodu umjetnosti za koju se zalagao, a u usporedbi sa stvaralaštvom svojih kolega, prvenstveno Ernsta Klimta i Franza Matscha koji su ostali vjerni historijskom slikarstvu svojih učitelja”.
Irena Kraševac iz Instituta za povijest umjetnosti prva je počela ozbiljnije proučavati Klimtovo riječko stvaralaštvo i objavila je dva znanstvena rada na ovu temu.
Ona kaže: “Smatram da je jako važno djela ranog Klimtova opusa iziđu iz uskog kruga poznavatelja i stave Rijeku na mapu rijetkih Klimtovih djela izvan Beča. Naravno, danas ga ima posvuda, od Amerike do Japana, zahvaljujući tržištu umjetnina, ali u doba njegova života samo je nekoliko slika, zahvaljujući narudžbama, za kazališne zgrade u Češkoj, kraljevski dvorac u Rumunjskoj i ove u Rijeci, napustilo njegov rodni Beč u kojem je živio i stvarao cijeli svoj život”. Kraševac podsjeća i da je ove godine Beč u znaku stote godišnjice Klimtove smrti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....