SANJA CVJETKO JERKOVIĆ Dobitnik Pritzkera birat će najbolji projekt za galeriju u Ilici

Sanja Cvjetko Jerković nova je predsjednica Udruženja hrvatskih arhitekata. Rođena je u Labinu 1977. godine, studirala je arhitekturu u Veneciji, usavršavala se u Delftu, gdje i danas povremeno predaje. Tek je druga žena na ovoj funkciji, jedna je od najmlađih predsjednika, i prva je među njima iz Istre. I dok su se još donedavno vodile bitke za čelno mjesto udruge arhitekata, ona nije imala protukandidata. Dopredsjednici su Zrinka Paladino i Boris Fiolić.

Na prvi natječaj za ravnatelja MSU javila se samo jedna osoba, na natječaj Udruženja arhitekata Hrvatske samo vi. Dvije krovne institucije, nitko se ne javlja. Što nam to govori o današnjem društvu?

- Obje žene. Ne znam za muzej, ali mogu pretpostaviti koji su razlozi presudili da se nitko ne javi u našem udruženju, što sam osjetila na Kongresu arhitekata u Osijeku kad sam pričala s kolegama: vlada neka depresija, ljudi su iscprljeni, nerealno je onda očekivati dodatni napor u ovaj, volonterski projekt.

Kada smo ranije razgovarale, usporedili ste svoj angažman u UHA-i s volontiranjem među beskućnicima u Veneciji tijekom vašeg studija?

- Da, često vučem paralele iz prijašnjeg života, pomalo neobične. Ono što sam željela reći jest da se radi, u oba slučaja, o dobrotvornom radu. U Veneciji sam tijekom studija pomagala onima kojima je potrebno, bila sam mlada, puna energije. A na natječaj sam se javila jer dobro poznajem ovu instituciju, imam stručna znanja, iskustvo u vođenju stručnih skupova, gdje sam često bila u ulozi menadžera i smatram da mogu pridonijeti na niz razina, pa i onom organizacijskom koji je potreban.

Godine u Veneciji

Zašto ste studirali arhitekturu u Veneciji, ne u Zagrebu?

- Arhitektonski studij u Veneciji imao je veliku reputaciju, u doba kad sam upisivala studij tamo je još predavao Aldo Rossi i niz stručnjaka koji su međunarodno afirmirali ovu školu. Bila sam okružena stranacima, bila je to stimulativna sredina. Što se tiče razlika, ovdje je snažna zagrebačka škola moderne kamen temeljac, i s time se ponose. U Veneciji smo pod utjecajem Tafurija i ostalih više preispitivali dotadašnji pristup arhitekturi, pa i modernistički, budućnost arhitekture...

Intervencija u Ilici

Pretpostavljam da financijska situacija nije laka u organizaciji koja sebe izdržava.Prepolovljen je broj natječaja. Ima li onih koji bude nadu?

- U suradnji sa Zagrebačkim sveučilištem pregovaramo provedbu šest natječaja. A ovih dana raspisujemo natječaj za novu Umjetničku galeriju ALU. Interpolirat će se u uličnom nizu južne strane Ilice na mjestu gdje Akademija dotiče gradski život, istovremeno između ulice i parka u dvorištu. Kao člana žirija dobili smo i Petera Zumhtora.

Zuhmtor je jedan od najboljih arhitekata svijeta , dobitnik je i Pritzkera...

- To će biti izazov i za hrvatske arhitekte, u žiriju će još sjediti i niz naših eminentnih arhitekata, ali i Francisco Mangado. Natječaj je međunarodni jer su nakon ulaska u EU svi natječaji takvi po automatizmu. No, trebat će predati rad na hrvatskom jeziku. S ulaskom u EU ne smatram da će se situacija za naše arhitekte drastično promijeniti ubuduće, da će netko tko do sada nije bio prisutan ući na hrvatski teritorij, jer svi koji su željeli ovdje raditi i rade. Značajnija je mogućnost da se otvori prostor da se mi javljamo na njihove natječaje.

Legalizirali smo bespravno sagrađene projekte. Sanacijom ste pokušali, djelomice, popraviti situaciju.

- Ministarstvo graditeljstva obećalo da će utrošiti 50 posto prikupljenih sredstava na sanaciju, od koje dosta očekujem. Također očekujem i da će se cijeli proces voditi demokratski, bit će otvoren za razne sugestije. Kao što je poznato, u nekim dijelovima Hrvatske postoje cijela bespravno sagrađena naselja. Sanacija ima za cilj podignuti standard ukupnog života, povrh svega poboljšati javnu infrastrukturu, na koncu izgraditi normalnije nogostupe, dječja igrališta i sl. Arhitekturi nisu samo oni koji crtaju kuće, bave se i menadžmentom, voditelji su projekata, Čačić je u politici...

Pa Edi Rama, sadašnji premijer Albanije?

- On je umjetnik, no mnogo je učinio za urbanizam i arhitekturu Tirane.

Zašto nema žena

Udruženje bira svoje predsjednike od 1878. Vi ste, nakon Hildegard Auf Franić, tek druga žena na ovoj poziciji?

- Ako dođete na bilo koji fakultet, a predavala sam i u Veneciji i u Delftu i u Zagrebu, uvijek u učionici vidite pola pola studenata, no nakon diplome mnoge studentice kao da nestanu. Ipak, statistike su znatno bolje kod nas nego u Velikoj Britaniji.

Vi ste iz Labina gdje je na mjestu bivšeg rudnika otvorena hvaljena knjižnica. Reakcije su emotivne, čula sam da su neki rudari i plakali na otvorenju?

- Bila sam na otvorenju knjižnice koja se nalazi na površini, u sklopu nekadašnjeg rudarskog kompleksa. Nekoliko godina surađujem s rodnim gradom na projektu obnove rudarskog nasljeđa, što podzemnog, što nadzemnog. Bila sam upoznata s projektom koji je izvrstan. U Labinu je rudarstvo bila najvažnija industrijska grana, zahvaljujući kojoj je sagrađen jedan od prvih hotela, u Rapcu. I moja je obitelj, kao većina, bila vezana uz rudarstvo. Ova prenamjene baštine služi i za zacjeljivanje bolnih sjećanja jer rudarstvo je opasan, prljav i slabo plaćen posao.