‘Skice iz 90-ih i danas su aktualne za razliku od kuća nastalih po njima‘

Na velikoj međunarodnoj izložbi koju Europski kulturni centar (ECC) organizira za vrijeme trajanja Venecijanskog bijenala arhitekture ove godine među brojnim projektima iz cijeloga svijeta naći će se i jedan hrvatski. Arhitekt Davor Senečić i multimedijalni umjetnik Ivan Marušić Klif predstavljaju se svojevrsnom izložbom na izložbi. Naslovljena "Skice", osmislio ju je Senečić još prije četiri godine, a sastoji se od njegovih arhitektonskih ručno rađenih crteža. Svoje skice Senečić je premijerno predstavio 2019. u Orisu kako bi obilježio četiri desetljeća svog djelovanja, da bi potom izložba bila održana u Rovinju 2021., gdje mu se kao suradnik pridružuje Klif. Nakon Rovinja "Skice" tog tandema stižu u Veneciju, u tamošnju Palaču Mora, gdje će biti dio postava skupne izložbe koja nosi naziv "Time Space Existence", a održava se na još dvije lokacije, u Palazzi Bembo i u Arsenalu (od 20. svibnja do 26. studenoga 2023).

Ovogodišnje 6. izdanje te izložbe, kako ističu organizatori, stavlja naglasak na izraze održivosti u svojim brojnim oblicima, a cilj mu je ponovno sagledati nove načine življenja i promišljanja arhitekture u današnjem kontekstu.

Odgovor na temu

Senečić i Klif na tu zadanu temu odgovorili su izložbom koja se, kako tumače, bavi slobodom izraza koju nudi skiciranje, iskustvom sraza olovke i papira i činjenicom, odnosno fenomenom da su kuće napravljene prema tim skicama, sada već "vremešne dame", a skice i danas potpuno aktualne, bezvremenske. Fokus stavljaju dakle na skicu, koja u procesu arhitektonskog projektiranja, više gotovo i ne postoji u svojem izvornom obliku.

- Računala i izrada 3D simulacije ‘skiciraju‘ novu arhitekturu… Olovku je zamijenio računalni miš. No, je li to u potpunosti točno - pitaju se hrvatski autori. Njihova se izložba sastoji od originalnih Senečićevih ručno rađenih arhitektonskih i urbanističkih skica uz prateću Klifovu multimediju.

- Igrom slučaja susreo sam kustosicu Rachele de Stefano u Veneciji i ponudio joj našu izložbu. Prihvatila je ideju da skice koje su inače početak svakog arhitektonskog projekta budu ujedno početak ove izložbe - kaže arhitekt. Davor Senečić završio je Arhitektonski fakultet u Sarajevu, gdje je i započeo karijeru na tamošnjem Institutu za arhitekturu. Krajem 80-ih odlazi u Beč, kako kaže, pun ambicije i ostaje sve otada u tom gradu, radi u raznim arhitektonskim biroima, a kasnije otvara i svoj vlastiti ured. Posljednjih godina uglavnom živi u Zagrebu. A među brojnim radovima tog arhitekta posebno se izdvaja njegov prijedlog za Muzej revolucije u Zagrebu, koji je nastao u sklopu jednog "velikog jugoslavenskog natječaja" 1987. godine - "Spomenik Josipu Brozu Titu".

Muzej revolucije

"On je tih godina bio u Meštrovićevu paviljonu, a ja, užasnut postavom u tom plemenitom prostoru, razmišljao sam kako unutarnje uređenje uništi doživljaj eksterijera." Umjesto spomenika, Senečić je stoga predložio arhitektonsko rješenje za Muzej revolucije koji bi bio na poziciji današnjeg Spomenika domovini. Senečićeve skice koje izlaže u Veneciji nastale su pak 90-ih godina u Beču za objekte sagrađene, među ostalim, u Beču, Zagrebu, Linzu, Potsdamu, Sarajevu, Puli, Mistelbachu. Navedene skice rađene su flomasterom na skicen papiru i pukim slučajem ostale su sačuvane do danas.

- Istražujući najbolja rješenja bilo arhitekture ili urbanizma, mi skiciramo - no to se skiciranje događa sve manje i manje, kolege većinom rade na računalu. I dok su skice još aktualne, kuće koje su napravljene prema njima su stare, jer su napravljene prije četrdeset godina - tumači Senečić.

Za svoje skice ovaj arhitekt kaže da su transformacija ili simbioza misli, mašte i ruke koja vuče liniju na tom fantastičnom papiru.

Na jednoj je napravio posvetu svom ocu, slikaru i scenografu Željku Senečiću, tako da je nacrtao klaunove koji prelaze s kuće na kuću. Danas i dalje radi skice za svoje projekte, unatoč tome što za njih investitori u većini slučajeva nisu zainteresirani i priznaje da ipak nisu tako dobre kao one iz 90-ih. Ivan Marušić Klif napravio je ambijentalnu instalaciju koja se temelji na tim Senečićevim skicama, koje je modernim interpretacijama pretvorio u jedno novo iskustvo.

"Davor me pozvao da iskoristim njegove materijale, da ih proširim, obogatim, to je neka vrsta tretmana koji radim već dugo. Skice su same po sebi zahvalan materijal, imaju jak grafizam. Za razliku od 3D rendera koji tijekom godina postaju zastarjeli, to sa skicama nije slučaj, ta ruka uvijek ima jednaku snagu, ne stari."