‘Slavnog psihoanalitičara pita bi li trebala spavati sa sinom, iako zna da je to tabu. On joj odgovara...‘

Neki od vrlo upitnih stavova prema ženama, s kojima su se one kroz povijest morale suočavati, počeli su se, piše The Guardian, mijenjati zahvaljujući seksualnoj revoluciji šezdesestih godina prošlog stoljeća. No, što je uistinu iniciralo tu promjenu?

Kustosi izložbe "Women & Freud: Patients, Pioneers, Artists" ističu doprinos Sigmunda Freuda.

Vrata takvim promjenama otvorila je njegova "pionirska" psihoanalitička praksa, teorija je koju predstavlja izložba u Freudovom muzeju u sjevernom Londonu.

Iako je sami Freud bio "patrijarhalna figura, glava kućanstva sa šestero djece", zahvaljujući svojim teorijama, koje je je prvo upoznao Beč, a kasnije i London, Freud je, tvrde, "u konvencionalnom europskom društvu nenamjerno oslobodio tajne ženske psihe".

"Feminizam i frojdizam zapravo su proizašli iz iz istog trenutka. Oba su nastala iz iste podloge - to jest, iz rastućeg razumijevanja nelagode žena. A to je rezultiralo, s vremenom, i priznavanju biseksualnosti i homoseksualnosti", mišljenja je Lisa Appignanesi, gostujuća kustosica izložbe te autorica studije "Mad, Bad, and Sad: History of Women and the Mind Doctors" (2007.).

Izložba radova ženskih autorica okuplja imena poput Paule Rego, Tracey Emin, Sarah Lucas, Cornelije Parker, Louise Bourgeois te uspostavlja poveznicu između "slobodnih asocijacija", tehnike kojoj su se na Freudovom kauču izlagali njegovi pacijenti, i umjetničke ekspresije koju danas uživaju navedene umjetnice.

"Freud je slušao žene, bio je dobar u tome. One su mu pomogle razviti njegove teorije i metode. Umjetnice (...) to je inspiriralo, no one s time rade nešto veoma drugačije. One dopuštaju svojoj podsvijesti da govori, a baš to, smatrao je Freud, umjetnici rade toliko dobro", tvrdi Appignanesi.

Izložba, koja je rađena u suradnji s muzejem Bryony Davies, bilježi kako su se žene koje je Freud često analizirao i same time počele baviti, što je rezultiralo i aktualnom otvorenosti te profesije prema ženama, piše The Guardian.

Dajući težinu ženskim privatnim mislima, posebice seksualnim tabuima, psihoanaliza je omogućila veću slobodu, sugerira izložba.

Seksualni tabui

O znatiželji prema incestu i seksualnim tabuima svjedoči i veliki pljesak koji je uslijedio nakon predstava "Edip" (Wyndham‘ theatre) i "The Other Place" (National Theatre), koje istražuju društvena pravila koja "i dalje čuvaju granice želje unutar obitelji".

Lik Edipa te uznemirujuća privlačnost između majke i sina neke su od glavnih asocijacija na spomen Freuda, u čijem se bivšem domu u Hampsteadu prošle srijede otvorila izložba koja progovara o tim fenomenima.

Govora ima i o pismima koja su dokumentirala dijalog između Freuda i princeza Marie Bonaparte, nasljednice koja je u listopadu 1938. godine organizirala bijeg Freudove obitelji iz Beča.

Osim dnevnika u kojima je Bonaparte zapisivala svoje dječje snove, izložena je i korespondencija u kojoj je nasljednica Freuda ispitivala o neprimjerenosti emocija koje je sin osjećao prema njoj.

"Freuda pita bi li trebala spavati sa sinom, iako zna da je to tabu. On joj odgovara da je to društveno zabranjeno te da u svakom slučaju vjerojatno ne bi bilo mudro", priča Appignanesi.

Iako smatra da je povezanost između psihoanalize i feminizma, kojoj izložba govori u prilog, pomalo nategnuta, Michael Marder, autor nadolazeće knjige "Eco-Freud, From A to Z" (Bloomsbury), slaže se sa suprotstavljanjem uobičajenoj ideji da frojdovska teorija samo ocrnjava žene.

"Izložba, očito, opovrgava pop-verziju psihoanalitičkog pogleda na žena kao kastrirane muškarce (...), opterećene zavisti zbog penisa, itd.", objašnjava.

Ponajviše pak pozdravlja to što izložba odaje priznanje širini ženskog doprinosa psihoanalizi, umjesto da ga ograničava na dječju psihologiju i dječji razvoj.

"To je područje u kojem su postignuća psihoanalistkinja poput Melanie Klein ili Freudove kćeri Anne Freud tradicionalno priznata. Proširivanje fokusa na same principe psihoanalize te ulogu žena u njihovom formiranju je vrijedno divljenja", zaključuje.