Stipan Tadić: Moj dnevnik iz Abu Dhabija nacrtan u tri noći

Kakav tjedan za suvremenu umjetnost! Prvo je Vehabović otvorio izložbu u Laubi, za petak u galeriji Karas Kristijan Kožul i Damir Žižić pripremaju iznenađenje, a istog dana će Zlatko Kopljar ispred HDLU-a postaviti instalaciju.

No, prije svega, u utorak, izložbu “Rezidencijalni crteži” otvorio je Stipan Tadić, također u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika.

Tadić, koji na jednoj slici zna raditi i po nekoliko mjeseci, kao što je slučaj sa slikom “5. kolovoz”, na ovoj se izložbi pokazao, barem kad je o tehničkom pogledu riječ, u sasvim novom svjetlu. Radi crno-bijele, stripovske crteže, ima ih stotinu. Nastali su tako da je umjetnik nekoliko dana, pred kraj gotovo danonoćno, boravio u galerijskom prostoru i crtao direktno po velikim papirima koji su postavljeni tako da idu u krug po zidu galerijskog prostora.

Smisao za humor

Tadiću, autoru sjajnih grafita prema Hreliću i u Dugavama, ne nedostaje smisla za parodiju; “5. kolovoz” parodija je na Ivekovićev “Dolazak Hrvata”, a ne treba zaboraviti niti onaj upečatljivi prizor Milana Bandića na bijelom konju.

Tako je i u ovom slučaju. Mnogo, mnogo smisla za humor. I bez mistifikacije.

Ovaj je put pripovjedač u stripu lik umjetnika kojeg, na dugačkom okruglom frizu, pratimo kako promatra svijet oko sebe, u Abu Dhabiju, centru raskoši i centru Ujedinjenih Emirata, gdje je došao na stipendiju koja traje mjesec dana. Događaje pratimo kronološki i dnevnički, od početka dolaska do napuštanja grada, a sve se odvija oko Nove godine. Počinje umjetnikovom vožnjom u taksiju, kada mu taksist, nakon što je obaviješten o razlogu njegova dolaska, govori “Čitao sam u novinama da kod nas ima puno muzeja”. Umjetnik potom govori da bi rado izašao van i radio što i mladi ljudi tu rade, na što mu odgovaraju: “Želiš ići u shopping centar?”, ili vidi neku kvazimodernističku skulpturu, pa šapće gospođi do sebe da mu to ništa ne valja, ili je pojeo nešto što mu nije sjelo pa cijeli dan ostaje na wc-u i povraća, ili odlazi gledati most Zahe Hadid, budući muzej Franka Gehryja... Posljednje dvije situacije ne promatra naivno, pogledom turista zadivljenog postojećim i budućim mastodontima star-arhitekata, već vrlo kritički. Niz je, uglavnom, detalja i niz crteža koje možete proučavati satima.

Portretira i svoje kolege koji su s njim bili na stipendiji iz raznih krajeva svijeta, pažljivo ih potpisuje; modernistički kipar, apstraktna umjetnica... Možemo vidjeti i krizu koju prolazi umjetnik, pitanje o smislu svega što mu se događa, nostalgiju za domom, ne baš najsretniju proslavu Nove godine, no onda i pozitivnu katarzu, na temelju koje i nastaju ovi crteži. Sve završava povratkom kući, upitom domaćeg taksista o boravku u Abu Dhabiju, i umjetnikovim odgovorom da su “tamo jeftini mobiteli”.

Želi biti diskretan

Tadić pojašnjava da je skice za rad crtao tijekom mjesec dana u blok, ili je pisao bilješke i dodaje: - Zamorio sam se, nakratko, od slikarstva, i beskonačnih “statementa” koji ga prate, sve mi je postalo predvidljivo. Želio sam diskretniji medij, izravniji, bez maske.

Projekt rezidencijalnih crteža Tadić je započeo prije četiri godine. Dok je bio na rezidenciji u Parizu i za vrijeme trodjednog boravka u Cite de International u Parizu je nastalo preko četiri stotine crteža, fokusiranih na subjektivnom doživljaju pariške umjetničke scene koju Tadić prikazuje pri obilasku velikih muzeja, susreta s kolegama umjetnicima, na temelju misli izdati knjigu “Paris Christmas Apocaypse”.

Tadiću je tek 27 godina. Veliki je talent.